Iako naslov ovoga članka na prvu upućuje na nešto lijepo (bello), zapravo se radi o ne tako laganoj priči o siromašnoj obitelji sa samohranom majkom čiju je ušteđevinu sin prokockao. Premda se tema nameće sama po sebi, ovaj put ne ćemo o kocki. Imalo bi smisla, naravno, govoriti i o tome, osobito u državi u kojoj možeš valjda već nakon vrtića ušetati u kladionicu i zakartati cijeli džeparac, u trgovini mirno kupiti litre alkohola ili pakete cigareta. Nije to problem jedne radnice ili radnika na kojeg pada ogroman teret u veoma izazovnim okolnostima. Stvar je puno dublja i tiče se svih nas koji činimo ovo društvo. Može sve to biti bolje, al’ o tome drugi put.
Na priču koju je Gibo (Zlatan Stipišić Gibonni) stavio u stihove svoje pjesme Bella figura, bella pittura vraćam se zbog lijepe slike majčinske ljubavi, koju lako možemo analogijom usporediti i s Božjom ljubavi prema nama.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu