Od studenoga prošle 2017. godine osjećali su se prijateljski odnosi između predstavnika dviju pravoslavnih Crkava u Bugarskoj i u Makedoniji. Čak su Makedonci službeno zatražili da im Bugarska Crkva bude kao “majka” koja će tumačiti njihove želje, sve do priznanja, pred drugim pravoslavnim Crkvama. I kao da su se ti odnosi počeli razvijati.
Međutim, prema nedavnoj vijesti iz Bugarske, od 16. svibnja, čini se da će sve ići veoma teško. Zašto? – Poglavar Makedonske pravoslavne Crkve arhiepiskop Stefan Veljanovski pozvao je patrijarha Neofita Dimitrova, poglavara Bugarske pravoslavne Crkve, da zajedno proslave Tisuću godina Ohridske arhiepiskopije u Ohridu, 27. i 28. svibnja ove godine. Na to je Bugarska Crkva sazvala Sveti Arhijerejski Sinod da odluči o odgovoru na taj poziv na milenijsku obljetnicu Arhiepiskopije. Na zahtjev bugarskoga mitropolita Nauma Dimitrova, episkopa rusenskoga, koji je upozorio na “temeljne razlike” između dviju Crkava, išlo se na glasovanje: osam je bugarskih mitropolita glasovalo protiv toga da se dade blagoslov za sudjelovanje, a pet ih je bilo za slanje delegacije u Ohrid. I tako se odustalo.
– Pravoslavna Crkva u Makedoniji vuče svoje podrijetlo iz Arhiepiskopije u Ohridu koja je osnovana 1018. godine i trajala do 1767. Nakon toga bila je pritjelovljena Carigradskom patrijarhatu do 1920., a potom Srpskomu do 1967., kada su Makedonci, bez ičijega priznanja, proglasili vlastitu autokefaliju. Poslije Drugoga svjetskog rata, kada je priznata makedonska nacija i formirana Republika Makedonija, podigli su se makedonski glasovi i o vlastitoj makedonskoj Crkvi. Sveti Sinod Srpske pravoslavne Crkve, 22. rujna 1945., odbio je priznati bilo kakvu autonomiju Crkve u Makedoniji. Godine 1946. na Svećeničkom “sobranju” u Skoplju izražene su želje da se stekne zakonita vlastita hijerarhija. Godine 1952. SPC odbila je molbu u tom smislu. “Svećeničko udruženje” ponovo se pozitivno izrazilo 1955. godine da se u Makedoniji imenuju makedonski episkopi. Sv. Sinod SPC-a, ne bez sudjelovanja državnih vlasti, odobrio je autonomiju pod vlašću Patrijarha, ali ne autokefaliju bez te vlasti. Na općem Saboru u Ohridu, 6. listopada 1958. autonomija Makedonske Pravoslavne Crkve bila je svečano proglašena, a Arhijerejski Sinod, 13. lipnja 1959. objavio: “Sveti arhijerejski sabor konstatira: da su se Eparhije Skopska, Ohridsko-bitolska i Zletovsko-strumička na crkveno-narodnom saboru održanu 4.-6. listopada 1958. u Ohridu, izdvojile u samostojnu Makedonsku pravoslavnu Crkvu koja se ravna po Ustavu donesenu na tom Saboru, ostajući u kanonskom jedinstvu sa Srpskom pravoslavnom Crkvom preko njezina poglavara Njegove Svetosti Patrijarha Srpske pravoslavne Crkve.” Ta je Crkva morala ostati pod Srpskim patrijarhom, ali pod uvjetom da se patrijarh naziva “srpskim i makedonskim”. U srpnju 1967. (točno 220 godina nakon ukinuća Ohridske arhiepiskopije) proglašena je autokefalnost Makedonske Crkve u crkvi sv. Klimenta u Ohridu, a da se nije tražio tomos – povelja priznanja od Carigrada. Do sada njezin status nije riješen. Nije priznata ni od jedne Crkve u pravoslavnom svijetu. Vidimo “ranjenu ekumenu” na djelu u samome pravoslavlju.
Izvor: Crkva na kamenu