Svjestan značenja svoga tijela čovjek, kao muškarac i žena, postaje subjektom svetosti. Ta se svetost ostvaruje kroz čin uzajamna darivanja. Kada muškarac i žena u braku prestanu jedno drugome biti nesebičan dar, ako nema više onoga uzajamnog darivanja u ljubavi kao što je bilo na početku u otajstvu stvaranja, onda im se zbog gubitka onoga iskonskoga “otvore oči”, spoznaju da su “goli”.
Prva značajka ljudske osobnosti jest zajedništvo i darivanje: čovjek je biće koje se ostvaruje zajedno s drugima i za druge. Stvoren na sliku Božju, čovjek je željen i stvoren, ne kao biće koje će čamiti u zatvoru vlastite samoće, nego kao biće koje je otvoreno i usmjereno prema drugome, u neprestanom dijalogu s drugim.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu