Najlakši metal olako odbačen, a što s ljudima?!

Dok u ovim vrućim ljetnim mjesecima u RH na političkom planu sve ključa do razine isparavanja – dok ovo pišemo “isparilo” je 6 ministara – dotle u BiH kao da je zavladala sibirska zima. Zaledili se visokonaponski električni vodovi koji su dovodili struju u pogone Aluminija.
Naime, nešto poslije ponoći, 10. srpnja 2019., prestala je isporuka električne energije te su se elektrolitičke ćelije, u kojima je na temperaturi od oko 950°C vrio tekući aluminij, počele hladiti. A to znači da je isto toliko radnika (više od 900) stavljeno na led, ostalo bez posla!
Motritelj sa strane, iako to nitko ne bi smio biti, stječe dojam da se s hlađenjem ćelija, polako sve oko Aluminija hladi. I ona uzavrela atmosfera oko toliko puta najavljivana presudna dana “D”, kada su radnici izišli na ceste, ulice, pred zgrade institucija za koje su smatrali da su odgovorne za novonastalu situaciju ili su se nadali da im mogu pomoći, kao da se ohladila brže od samih ćelija. Promet magistralnom cestom M17 odvija se normalno, u zgradi i pred njom ljetni dnevni red. Od svega se i mediji ohladili, tako da danas malo tko zna što se to zapravo u Aluminiju događa. A, na žalost, ne događa se ništa dobroga. Tama koja je zahvatila pogone nekoć perjanice sve hercegovačke, pa i okolne, privrede, koja je uza se životno vezala na desetke tisuća osoba, duboko se uvukla u srca preostalih radnika. Ovom jezivom šutnjom kao da žele cijeloj društveno-političkoj javnosti poručiti: ne možete nas vi dublje ubaciti u tamu od one u koju se mi sami možemo povući.

 

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu