Tko zna kako bi se povijest i vrijeme nastavili da su u zemaljskom raju Adam i Eva znali reći: Ne ću, đavle, tvoje vatre; ne ću, đavle, tvoga sjaja; ne ću tvojih lažnih obećanja! Ali, eto, kako oni nasjedoše tada, sve do dana današnjega i mi, njihovi nasljednici i potomci, nasjedamo na razne đavolske vatre, sjajna obećanja, izmišljotine i prvoklasne laži.
Ni kada ga nedjeljom gone da se naspava, razonodi i provede jer je “zaslužio” i jer mu je potreban odmor; ni kada ga nedjeljom zovu u lov ili na utakmicu, k prijateljima ili na planinarenje – on kaže: ne ću, đavle, tvoga odmora ni tvoje razonode; ne ću s tobom ni u lov ni k prijateljima, jer to nije tvoj dan. To je dan našega Gospodina, našega najdražeg i jedinog pravog prijatelja s kojim se želimo družiti, razgovarati i provesti. Ne ću, đavle, tvoje vatre!
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu