Novi izgled crkve i zvonika

Foto: Cnak

GRADAC – Kamenje govori, svjedoči, poručuje, opominje. Od postanka svijeta do posljednjega Adama kamen je bio i ostat će svjedok. Svjedok je prošlosti i dalekih vremena, težine i surovosti života, a opet jačine i izdržljivosti. Na tom kamenu odgojilo se mnogo naših katoličkih obitelji diljem Hercegovine. Naše su majke i bake na leđima nosile teško breme života i truda, a u džepu uvijek imale krunicu koju su rado i često molile, preporučujući Gospi, Isusovoj Majci, sve svoje brige, radosti i žalosti. U davna vremena narod je katolički bio strahovito progonjen, ali je zahvaljujući molitvi i vjeri opstao.
Mjesto Gradac, smješteno u zaleđu Neuma, pravi je muzej kamenite i povijesne vrijednosti kršovite Hercegovine. Svaki kamen ima svoju priču, svaki čempres krije neku sudbinu. Okružila su ga kamenita brda, a na sjevernoj strani prostranoga gradačkog polja smjestila su se brojna seoca koja čine jednu neprekinutu prirodnu cjelinu. Nešto sjevernije je planina Žaba čiji se vrhunci uzdižu u nebesko plavetnilo. Kada idete putem od Hutova do Neuma, predivan pogled pruža se na župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije i prekrasno uređeno crkveno dvorište. Župnu crkvu krasi kameni zvonik, te spomenik poginulima u minulim ratovima. Pokraj crkve nalazi se gradačko groblje s novim ali i starim kamenim spomenicima.
Posljednjih mjeseci radilo se i uređivalo u crkvenome dvorištu. Naime, crkva i zvonik pokraj crkve obloženi su kamenom tako da je sada ovaj Božji hram dobio potpuno novi izgled. Crkva i zvonik sada čine skladnu arhitektonsku cjelinu u ovome podneblju. Radove na crkvi i zvoniku financirao je župljanin Grga Tapalović u dogovoru sa župnikom don Nedjeljkom Krešićem. Grga se iz iseljeništva vratio u svoj rodni kraj i svoju kamenitu i kršovitu Hercegovinu, sada kada većina iz nje odlazi. U obližnjem zaseoku napravio je kuću za svoju obitelj gdje i provodi veći dio godine. Ni daleke zemlje ni njihov sjaj nije mogao nadoknaditi ljubav prema tvrdome hercegovačkom kamenu i plodnoj hercegovačkoj zemlji. Kako uvijek rado sudjeluje i pomaže župu, započeo je gradnju i svećeničke i obiteljske grobnice u gradačkome groblju pokraj crkve, odašiljući time poruku da trajno ostaje povezan sa svojim rodnim krajem.