Odani Sluga Svete Stolice

Foto: Cnak

Već smo u ovim dopisnicama pisali o blaženom Alojziju Stepincu (1898.-1960.) s posebnim naglaskom na njegovo vrijeme provedeno u Vječnom gradu. Tih sedam godina (1924.-1931.) formacije i studija učvrstilo je njegovu vjernost i odanost Svetoj Stolici koja se pokazala iznimno važnom u presudnim trenutcima njegova života.
To će on sam napisati i u svojoj duhovnoj oporuci gdje ističe čovjekovu grješnost, ali još više Božji plan spasenja takva čovjeka koji je povjeren Crkvi. Na čelu te Crkve stoji namjesnik Kristov, nasljednik Petrov. Blaženi je Stepinac znao ponavljati: ubi Petrus, ibi Ecclesia – gdje je Petar, tu je i Crkva. Tu povezanost sa svetom Crkvom katoličkom uporno je tumačio svojim svećenicima i vjernicima pa bi čak znao i priprijetiti: “Kada bi se dakle ikada našao u vašoj sredini netko, bio on laik ili svećenik koji bi se ma samo i na čas pokolebao u toj stvari, neka mu je daleko kuća od vas!” (R. Perić, Nada koja ne postiđuje, str. 105).
Nije bez razloga bio ovako beskompromisan blaženi Alojzije jer je na svojoj koži osjetio pritiske te vrste. “Napravi nacionalnu Crkvu”, “odvoji se od Rima i ti ćeš biti naš papa”, “ne želimo da neki fašisti iz Italije odlučuju o našem narodu” – red udvaranja, red prijetnji. Tako je otprilike izgledao komunistički plan nagovaranja zagrebačkoga nadbiskupa Stepinca da otkaže poslušnost Svetoj Stolici. A on je ostao postojan kao stijena – Stijena na kojoj je sagrađena sveta Crkva.
I Sveta je Stolica to prepoznala. Časni Sluga Božji Pio XII., Papa (1939.-1958.), opisuje Stepinca kao “uzora apostolske gorljivosti i kršćanske jakosti”. Za sv. Ivana XXIII., Papu (1958.-1963.), naš je blaženik “vjerna i pobudna slika Dobroga Pastira” te “ponos Kardinalskoga zbora”. Sv. Pavao VI., Papa (1963.-1978.), reče da je Stepinac bio i ostao “herojski vjeran” te da nam takav može svima biti “učitelj pouzdanja i dobrote”. Svetomu Ivanu Pavlu II., Papi (1978.-2005.), blaženi je kardinal ostao u sjećanju po “uzornu svjedočanstvu vjere” i “velikodušnu biskupskom služenju” te ga je kao takva proglasio blaženim 1998. godine. Papa Franjo opisao ga je kao “krjeposna čovjeka”. No papa Benedikt XVI. dao mu je možda i najveći kompliment uvrstivši ga među šesnaest najvećih svetaca i blaženika koji su ostvarili Kristovo Evanđelje u svome životu, otkada je Crkve Katoličke (Verbum Domini, 2010., br. 48). Od toliko svetaca i blaženika po cijelome svijetu u više od dvije tisuće godina kršćanstva, među samo šesnaest najodličnijih “probio se” i naš blaženi Alojzije Stepinac, koji je osuđen na 16 godina robije na komunističkom sudu 1946. Ta je Papina ocjena najbolji poziv svima nama da molimo Kardinalov moćan zagovor ne samo za duhovne i tjelesne potrebe svega našega naroda, nego i za sretnu kanonizaciju Blaženika, koji je ionako glasom Petrova nasljednika među najizvrsnijim izvršiteljima Božje riječi u svome životu. Dao Bog da ta završna crkvena potvrda Blaženikove svetosti bude što prije!

Zvonimir Rezo

Izvor: Crkva na kamenu