Kada razmišljamo o godišnjem odmoru, često su nam prve asocijacije ljenčarenje, bijeg od svakodnevnih aktivnosti i promjena ustaljene kolotečine. Sve nabrojano dobro dođe, jer odmor je potreban svima koji rade. Međutim, razmišljanje o odmoru i njegovo planiranje ne smije se zadržati i svesti samo na čovjekovu tjelesnu dimenziju.
Znamo da je čovjek tjelesno, duhovno i duševno biće i razmišljanje samo o njegovoj tjelesnoj razini, u kontekstu planiranja godišnjeg odmora, reducira čitav njegov smisao. Čak i stvarnost odmora, kojeg doživljavamo kao vrijeme koje samo po sebi nije previše zahtjevno, zaslužuje promišljanje, jer u njemu nema ništa trivijalno, posebno za nekoga tko sebe naziva kršćaninom.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu