S djecom na svetoj Misi

Djeca su predivna u svome slavljenju Gospodina sve dok im roditelji ne počnu “pomagati” da im utaže “dosadu” pa im ponesu igračaka, hrane, pića… Potom djeca vide drugu djecu da to imaju i krug se nastavlja. I sama sam nosila i autiće i štapiće i vodu. I bez toga se, kako se tada činilo, nije moglo. Kada bih se nekada žurila i ne bih stigla kupiti štapiće prije Mise, toliko bi se osjećala uznemireno jer će mi dijete to tražiti, a ja nemam pa će početi plakati i vrištati. Moja je uznemirenost njih činila uznemirenima. Više su meni trebali štapići da me umire nego djeci. I tako, dok sam god nosila torbu, djeca su nešto tražila. I dobivala. Jednoga dana, ne odveć davno, odlučila sam na Misu otići bez torbe. Nitko ništa nije tražio jer mama ništa nije imala. I mir…

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.