SARAJEVO – Na svetkovina sv. Marije de Mattias, utemeljiteljice Družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove, 4. veljače 2017. u Sarajevu pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar, u kapeli unutar nedavno obnovljenog samostana Krvi Kristove, kojoj je posvećena i kapela, posvetio je novi kameni oltar.
U ime tročlane zajednice sestara Klanjateljica Krvi Kristove, pozdrav i dobrodošlicu biskupu Sudaru i četvorici koncelebranata zaželio je vlč. dr. Drago Župarić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu koji svakoga dana dolazi sestrama slaviti Misu u ovoj kapeli. Pet od deset djevojaka, koje su svoj smještaj tijekom studija pronašle u sestarskoj kući, čitale su misna čitanja i zazive Molitve vjernike te prinijele darove na novi oltar. Liturgijsko pjevanje animirala je sestre Amata Anđelić u čijoj je pratnji došla i sestra Marijana Pintarić, a obje sestre rade u Centru za odvikavanje od ovisnosti „Marjanovac“ u Bosanskom Aleksandrovcu. Sudjelovao je i voditelj Projektnog biroa „M-P-V d.o.o. Kupres“ gospodin Petar Lušo koji je sa svojim suradnicima, a posebno s arhitekticom Aleksandrom Poloni pomagao sestrama prigodom obnove kuće i kapele.
U skladu s obredom posvete oltara, biskup Sudar je najprije blagoslovio vodu i poškropio sve nazočne a potom i oltar koji će biti posvećen. U prigodnoj propovijedi kazao je da slave „svetu Mariju de Mattias, ženu koja je posebnim Božjim nadahnućem osjetila da je potrebno u Crkvi častiti počelo života, svakog života“. „Krv je znak i simbol ali i snaga života. Bez zdrave krvi nema života, nema zdravog života. Zato kad liječnici nas žele pregledati, vidjeti u kakvom smo stanju, onda nam uzmu krv. U njoj se zapravo sve zrcali i u njoj se sav život na neki način sastoji. Isusova Krv jest snaga ali i počelo onog vječnog života. Zato, slaviti, častiti i klanjati se Njegovoj Krvi znači u isto vrijeme shvaćati, razumjeti što je Isusova žrtva, što nas je otkupilo, ali i puninu života koji nam je obećan“, kazao je biskup Sudar koji je potom protumačio važnost i obred posvete oltara .
„Oltar je središte ali i Isusova trajna nazočnost i njegova žrtva koja nas hrani, osposobljava i pomaže u procesu zrenja i sazrijevanja do osjećaja i svijesti naše nedostojnosti, nesposobnosti i nemogućnosti da se približimo k Bogu, ali i Božje milosti kojom nas hrani samim sobom i osposobljava za taj put pročišćenja, približavanja i zrenja u svetosti… Jedan od oblika i načina Kristova ostanka s nama jest Euharistija. Zato je oltar tako svet i važan da ga, kad god je to moguće, Crkva posvećuje jer on posvećuju Crkvu i na njemu se Crkva i rađa i hrani“, kazao je biskup Sudar te poželio da ovaj oltar i žrtva zajednici sestara bude doista na pomoć u potpunom dozrijevanju u ljubavi i predanju Bogu.
Poslije ispovijesti vjere izmoljene su Litanije svih svetih nakon čega je biskup Sudar izmolio posvetnu molitvu te pomazao oltar svetim uljem krizme moleći da bude vidljivi znak Kristova otajstva. Potom je biskup Sudar žar i tamjan na oltaru kao znak Kristove žrtve koja uzlazi k Bogu na ugodan miomiris kojima se pridružuju molitve vjernika, oltar je pokriven i rasvijetljen, a na njega su stavljeni darovi kruha i vina. Nakon pričesti biskup Sudar blagoslovio je novo svetohranilište u koje je pohranjeno Sveto Otajstvo.
Na kraju Svete mise sestre Klanjateljice Krvi Kristove obnovile su svoje zavjete.
Kameni oltar u obliku kaleža, prema projektu i smjernicama arhitektice Aleksandre Poloni, izradilo je obiteljsko poduzeće Pozder Nekropoling d.o.o. iz Sarajeva. Gospođa Jasna, pravoslavka koja vodi ovo poduzeće, s puno ljubavi je nadgledala radove i dovoz oltara koji je također s puno ljubavi isklesao jedan majstor musliman. Središnji dio oltara, koji je težak više stotina kilograma, unosila su osmorica radnika među kojima su bili katolici, muslimani i pravoslavni što je istinski odraz Bosne i Hercegovine. Oltar je napravljen od bijelog kamena iz kamenoloma Hreša pokraj Sarajeva, a oltarna ploča od makedonskog kamena travertin.
U pozadini oltara nalazi se vitraj koji je, prema nacrtu gospođe Poloni, napravilo poduzeće „Kristal“ iz Viteza, a na kojem prevladava križ i simbol hostije koja izvire iz oltara.
Samostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Sarajevu osnovan je 1971. godine. Sestra Slavka Matijanić, sada već pokojna, nekoliko je godina, kada se vratila iz zatvora gdje je provela 8 godina, živjela sama u Sarajevu. U početku sestre nisu imale svoju kuću nego su živjele u stanu u kojem je do tada živjela s. Slavka. Godine 1988. sestre su kupile jednu obiteljsku kuću na Koševskom brdu i od tada tu žive. Rekonstrukcija ove kuće započeta je, 23. rujna 2014. zahvaljujući financijskoj potpori zaklade Njemačke biskupske konferencije „Renovabis“ kojima su se kasnije pridružili drugi dobrotvori: Kirche in Not, njemačka biskupija Limburg i Američka biskupska konferencije. U prizemlju kuće nalazi se kapela, na prvom katu je prostor za sestre, a na drugom stanuju djevojke. Radove je koordinirala kućna poglavarica sestra Emanuela Škarica, a zajednicu čine još dvije sestre: sestra Jadranka Obućina i sestra Julijana Šumić. Zajednica u Sarajevu pripada Regiji Zagreb u kojoj žive i djeluju 172 sestara Klanjateljica Krvi Kristove u 19 zajednica u Hrvatskoj i u 10 zajednica u Bosni i Hercegovini (46 sestara), te u Austriji, Njemačkoj i dalekoj Australiji.
Izvor: Crkva na kamenu/KTA
