Ove godine Bjelopoljci su odlučili sa svojim župnikom don Rajkom hodočastiti u Travnik na grob Časnoga Sluge Božjega Petra Barbarića našega zemljaka u subotu 23. svibnja 2026. I to se ostvarilo. Župnik je sve dogovorio s rektorom sjemeništa u Travniku don Željkom Marićem i zamolio ga da nam taj dan predslavi hodočasničku – zavjetnu sv. Misu u 11,00 sati u travničkoj crkvi sv. Alojzija Gonzage, što je rektor rado i prihvatio.
Pošli smo u subotu, 23. V. u 5,30 sati ujutro busom iz Bijeloga Polja nas 50 hodočasnika. U 5,20 sati svi smo se okupili pred župnom kućom u Potocima, gdje nam je župnik dao upute, zatim smo stavili u autobus darove za sjemenište, naše domaće proizvode, izmolili Očenaš… za sretan put i točno u 5,30 sati krenuli s Božjim blagoslovom prema Travniku.
U Motelu „Rama“ u Prozoru u 7,00 sati ujutro imali smo prvi odmor, jutarnju kavu i osvježenje i tu nas je lijepo primio konobar koji je kršten u Bijelom Polju, a i mi smo se osoblju restorana zahvalili jednom bjelopoljskom župnom lozom. Poslije smo posjetili župnu crkvu Srca Isusova, gdje nas je srdačno primio župnik i dekan don Marko Tomić, školski kolega iz bogoslovije našega župnika. Don Marko je u 20-ak minuta prošao kroz bogatu povijest prozorske župe i predstavio nam njezine umjetničke znamenitosti u crkvi, zatim zajednička fotografija pred oltarom, pjesma, molitva, blagoslov, zahvala župniku na lijepom prijemu, uz neizostavnu bjelopoljsku lozu iz župnih podruma i u 8,30 sati krećemo prema Travniku preko Bugojna. U autobusu trajno dobra atmosfera, molitva, krunica, pjesma, razgovor, a župnik priča pomalo usput o Petru Barbariću i znamenitostima iz mjesta i gradova kroz koja prolazimo.
U Travničko sjemenište smo došli u 10,00 sati, kako smo i planirali, gdje nas je dočekao rektor sjemeništa don Željko i ekonom don Josip Dedić s dvojicom sjemeništaraca Andrijom i Tomom i pomoćnim osobljem. Predadosmo svoje darove sjemenišnim poglavarima, a onda su nas domaćini počastili kavom, sokom, sendvićima i keksom i tako nam iskazali srdačno i prijateljsko gostoprimstvo. Rektor nam je predstavio daljnji protokol: u 10,30 sati tko želi može se u crkvi ispovijediti, ispovijedaju trojica sjemenišnih svećenika, rektor, ekonom i duhovnik don Jakov Kajinić i naš župnik.
U crkvi nas s gitarom dočekuje duhovnik, kojega srdačno pozdravlja naš župnik, a i on pozdravlja i župnika i sve nas, pa započinje poznate duhovne pjesme i kroz nekoliko prigodnih riječi priprema nas za sv. ispovijed. Svi smo se ispovijedili i u sabranosti pripremili za sv. Misu koja je započela u 11,00 sati.
Sv. Misu predslavi rektor, uz koncelebraciju duhovnika i našega župnika. Na početku don Rajko pozdravlja sve nazočne, predvoditelja misnoga slavlja i duhovnika i izriče kratku povijest naše bjelopoljske župe i svrhu našeg zavjetnog hodočašća, zatim je uime svih nas hodočasnika i u svoje ime zahvalio rektoru don Željku, svim njegovim suradnicima, cijelom sjemenišnom osoblju na lijepom prijemu, prijateljskom gostoprimstvu i čitavom dnevnom programu. Don Željko započinje zavjetnu sv. Misu, zahvaljuje na pozdravima i on sve pozdravlja, poziva nas na skrušeno kajanje i sv. Misa ide dalje svojim redoslijedom. Pjevanje uz orguljsku pratnju predvodi sjemenišna časna sestra, a mi svi prihvaćamo i pjevamo poznate liturgijske pjesme. Sjemeništarci ministriraju a naše hodočasnice Olgica i Berislava čitaju misna čitanja i molitvu vjernika. Poslije pročitanog evanđelja don Željko je održao zapaženu propovijed u kojoj nam je za uzor i primjer dao Petra Barbarića i posebno naglasio Petrovu poznatu izreku: „Meni se čini najbolji, najbrži, najpouzdaniji i najsigurniji put koji vodi u Nebo, onaj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje svakodnevne dužnosti“, te naglasio kako sav ovaj napredak i čudesan uspjeh Sjemeništa na svim područjima pripisuje Petrovu zagovoru kod Svemogućega Boga. Lijepo nam je predstavio našega Petra, mnoge smo stvari čuli po prvi put, pa nam je bilo drago da smo mogli iz prve ruke na pravom mjestu ovako lijepo upoznati ovog našeg hercegovačkog velikana duha i uzora mladeži. Za vrijeme sv. pričesti svi smo se pričestili, a na kraju sv. Mise rektor je uime svih nas izmolio molitvu za proglašenje Petra Barbarića blaženim, te na sve nas zazvao svečani Božji blagoslov i pozvao nas na prijateljski ručak u sjemenišnu blagovaonicu.
Nakon završne pjesme svi smo se uslikali zajednički pred oltarom, pa vani pred glavnim ulazom u sjemenišnu crkvu. Poslije smo u velikoj blagovaonici svi zajedno imali lijepo pripremljen prijateljski ručak s našim župnikom i sjemenišnim poglavarima. Poslije ručka smo posjetili travničku župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja gdje nas je, uz još dvojicu svećenika, primio župnik don Josip Lebo te u nekoliko rečenica predstavio povijest i sadašnje stanje župe, koja je u Drugom svjetskom ratu teško stradala, a u ovom posljednjem se prilično raselila, pokazao nam je i bistu našeg nobelovca Ive Andrića, koji je kršten u travničkoj župnoj crkvi. Pred crkvom se pozdravismo sa župnikom i uz domaću lozu zahvalismo mu na lijepom gostoprimstvu.
Sada je jedna naša skupina sa sjemeništarcem Andrijom pošla prema poznatoj travničkoj trgovini kupiti travničkog sira i ostalih mliječnih proizvoda s vlašićkih visoravni, a mi ostali uputismo se sa župnikom prema sjemeništu. Navratili smo u sjemenišnu suvenirnicu, kupili razne suvenire, platili Mise, pomolili se osobno na grobu Petrovu u crkvi, utome dođoše i ostali, pa nas je onda u dvije skupine poveo ekonom u kriptu i pokazao nam dva mjesta gdje je sve bio Petrov grob u podrumu zgrade, dok tijelo nije konačno preneseno u sjemenišnu crkvu, gdje je i sada. Župnik se uime svih nas upisao u Spomen-knjigu posjetitelja groba.
Poslije smo svi opet ušli u crkvu gdje smo se zadržali u osobnoj molitvi na grobu Petrovu, a onda nam je ekonom don Josip još malo približio Božjega slugu, te nam predstavio sjemenište kroz njegovu bogatu povijest. Zgrada sjemeništa, koja je sada kompletno vraćena, zaprema 25 duluma prostora, a ispod čitave zgrade nalazi se podrum koji služi za razne potrebe kuće. U 15,30 na vanjskim stolovima pred sjemeništem čekaju nas puni stolovi: kava, sokovi, kolači, keksi, osvježismo se i spremismo za polazak. Pred sjemeništem svi na okupu, pozdrav s domaćinima i naš poziv njima da nas posjete u Bijelom Polju, zatim župnik najavljuje polazak i daljnji program, ulazimo u autobus u 16,00 sati, molitva Očenaša za sretan put i krećemo.
U povratku smo oko 18,00 sati navratili na Šćit-Ramu, posjetili župnu crkvu, muzej, galeriju, samostanski prostor uz stručno vodstvo fra Stjepana Pavličevića, župnika i gvardijana. Na nekolika mjesta po Gospinu Svetištu zajedničko fotografiranje, u crkvi pjesma, molitva, blagoslov i pred crkvom pozdrav i zahvala fra Stjepanu opet uz našu domaću lozu.
Poslije posjete Šćitu, u 19,30 sati ulazak u autobus i više nema stanja prije Bijeloga Polja. U busu odlično raspoloženje i vrlo lijepi komentari čitavoga putovanja i nezaboravnog hodočašća i zamolismo župnika da nas opet uskoro negdje povede na slično jednodnevno hodočašće, a župnik veli: „Nije do mene, samo predložite“! Opet u busu dobra atmosfera, molitva, pjesma, razgovor, šala, svi se osjećamo kao jedna vesela velika obitelj.
U Bijelo Polje stigosmo u 21,00 sat puni lijepih osjećaja, dojmova, duhovno obogaćeni, duševno obnovljeni, tjelesno okrijepljeni, u želji da nam se opet ubrzo što slično dogodi. Vidi se po hodočasnicima da je zaista ovo bilo jedno plodonosno hodočašće što se posebno osjetilo po komentarima u autobusu i poslije kod kuće. Don Rajko je uime svih nas poslije zahvalio svima koji su nas lijepo primili i ugostili, a posebno don Željku Mariću, rektoru sjemeništa i svim njegovim suradnicima na lijepom i prijateljskom prijemu i srdačnom gostoprimstvu.
Bogu hvala na ovoj lijepoj duhovnoj obnovi, hodočašću i svim milostima koje smo primili prilikom ovoga posjeta grobu Petra Barbarića u travničkom sjemeništu i na svim ostalim kulturno-duhovnim destinacijama koje smo posjetili na ovom hodočašću!
Izvor: Crkva na kamenu/https://zupapotoci.ba/
