TOLISA (KIUM) – U nedjelju, 25. rujna 2016., bilo je svečano i raspjevano u župnoj crkvi Velike Gospe u Tolisi. I osobito Bogu zahvalno. Sedmorica svećenika slavila su svoje jubileje: fra Tomislav Ćaćić dijamantnu ili 60. obljetnicu misništva, fra Nikola Bošnjak, fra Josip Božić, fra Marko Kovačić i fra Augustin Tomas – svi članovi Bosne Srebrene, te fra Gabrijel Mioč, iz Hercegovačke franjevačke provincije, slavili su zlatnu ili 50. obljetnicu svećeništva, dok je preč. Marko Mikić, župnik iz Podgajaca, slavio srebrnu ili 25. obljetnicu prezbiterstva. Više je zlatomisnika, njihovih kolega s ređenja iz 1966. godine, proslavilo svoje jubileje ovoga ljeta po Americi, Europi i domovini. U koncelebraciji s jubilarcima bilo je više svećenika, a među njima i provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, i fra Vicko Tomas, fra Augustinov brat, koji je prošle godine obilježio svoj Zlatni misnički jubilej. U početku Euharistijskoga slavlja jubilarce, koncelebrante i sve vjernike, pozdravio je fra Nikola, organizator zajedno s fra Gabrom, radosnoga zlatnog jubileja. U spomenu mrtvih navedena su imena svih njihovih pokojnih kolega. Pjevanu je Misu predvodio fra Gabro, koji je prošloga mjeseca u svojoj rodnoj župi Šuici proslavio Zlatnu misu.
Prostrana župna crkva bila je puna vjernika. Župni je zbor predvodio liturgijsko pjevanje, a na svršetku svečane Mise otpjevan je himan “Tebe Boga hvalimo”. Na kraju Misnoga slavlja izrekao je riječ zahvale i dijamanti svečar fra Tomislav, i provincijal fra Jozo. Toliški gvardijan i župnik fra Mario Jurić ugostio je jubilarce i sve svećenike u samostanu, gdje su se mogle čuti, u radosnoj atmosferi i pozornosti, pojedine doživljene zgode iz života i redovničko-svećeničkoga zvanja pojedinih jubilaraca, koje su mlađima mogle zvučati kao iz “zlatnih legendi”.
Zlatomisnici, koji su izradili i jubilarne spomen-sličice za ovu svečanu prigodu s geslom: Gospodine, budi nam milosrdan, pozvali su biskupa Ratka Perića iz Mostara da održi prigodnu propovijed. Biskup je prije toga, u 9.00 sati, predvodio “đačku” sv. Misu, također u punoj crkvi vjernika, podsjetivši, prije završnoga blagoslova, da je njegov predšasnik, zenički zatvorenik biskup Petar Čule, proveo više od godine dana u ovom samostanu prije 60 godina (28. X. 1955. – siječanj 1957.), prije nego je definitivno došao u Mostar i preuzeo biskupsku službu.
Pozdravivši na pučkoj Misi u početku homilije provincijala fra Jozu, gvardijana i župnika fra Marija te poimence sve jubilarce, kao i sav Božji narod, biskup je rekao da je propovijed stilizirao za Zlatnu misu, a rado uključuje pogotovo dijamantnoga fra Tomislava, kao i srebrnoga don Marka.
U 50-GODIŠNJOJ VJERNOSTI I PRAVOVJERNOSTI
Između Mlade 1966. i Zlatne 2016. Prije 50 godina u Bosni i Hercegovini zaređeno je franjevačkih misnika 27, i to iz Bosne Srebrene 10 i iz Hercegovine 17, i još jedan u Čikaškoj kustodiji. Neki su već pomrli – vječni im pokoj Gospodin udijelio! – neki posustali, a vi ste, braćo franjevci, dobar boj bìli, vjeru sačuvali i sretno trku pretrčali do Zlatne Mise. Ove godine 4 franjevačka ređenika, i to 3 u Bosni i 1 u Hercegovini. Da spomenem i biskupijske svećenike: te mladomisničke 1966. bila su 3 u Sarajevu i 3 u Mostaru. Svega 6. A ove godine 7: po 1 u Banjoj Luci i u Mostaru i 5 u Sarajevu. Svega, dakle, mladomisnika u BiH godine 1966.: 33, a godine 2016.: 11 – točno tri puta više davne 1966. Smanjilo se pučanstvo, smanjuje se i svećenstvo. Mi smo i za rodnu 1966. i za manje rodnu 2016. zahvalni Bogu, rasporeditelju ljudske povijesti i narodâ, voditelju Crkve Kristove i nagraditelju ljudskih napora i djela.
Dar života. Ovaj se naš život temelji na principu dara: besplatna poklona s mogućnostima razvoja. Glavni je dar sam život s duševnim sposobnostima i s tjelesnim moćima. Čovjek kao jedinstveno biće razvija svoj život, ali ga prenosi i daruje drugomu, smatrajući to ispunjenjem zadaće koju osjeća u svojoj naravi.
Ne znam gdje možemo vidjeti izvrsniju sliku koliko je neprocjenjiva vrijednost Božjega dara negoli u onoj Isusovoj prispodobi o Bogu kao kralju koji je posudio 10.000 talenata svomu sluzi (Mt 18,23-35). Deset tisuća talenata kredita? Znaš li ti koliko je to? Jedan je talent 50 kg zlata. A 10.000 jest jednako 50 vagona ili 500 tona ili 500.000 kg zlata; ne ugljena ili blata, nego zlata! E sada, netko od nas može biti u ovakvoj situaciji: izgubio oba oka. I pitaju ga bi li više volio da mu se vrati očinji vid ili da mu se dadne 500.000 kg zlata, koje inače ne vidi. Takav bi sigurno rekao: Eto tebi 50 vagona zlata, daj ti meni malo očinjega vida! A koliko košta sluh? A govor? A pamet? Vidiš li cijenu samo dara od Boga? A mi jedni drugima pozajmimo najviše 100 denara, da ostanemo na biblijskoj slici, pa ako nam ne vrati na vrijeme, mi za žvale, ucjena za ucjenom. A kada nas Bog pozove na polaganje računa za ono što nam je on darovao, a što smo mi iskoristili i dužni mu vratiti, možda će nam se duša crvenjeti od stida.
Dar duhovnoga zvanja. U okviru života od 70 godina, a ako smo zdravi i 80, poziv na svećeništvo poseban je dar usporedan sa životom, tj. od majčina krila. Kako to? Fino. Isus nije organizirao zbor pravnika, liječnika, cestara, vinogradara, filozofa, političara. To su zvanja koja društvo traži i proizvodi. Isus je utemeljio zbor svojih učenika, kojih je bilo najprije 72, a kada su “mnogi od njih” otresli kape i odustali zbog nevjere u Isusovu najavu Euharistije (Iv 6,66), ustanovio je zbor apostola, i to ne više 72, nego 12, da budu s njim i da ih šalje navješćivati kraljevstvo Božje (Mk 3,14). Gospodin će apostolima dobro utuviti u glavu da nikada ne zaborave istine: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas: da idete i rod donosite i rod vaš da ostane (Iv 15,16), kako bi se proslavio Bog od kojega dolazi svaki dobar dar. Isusova je to inicijativa, Isus dar. I onda i sada.
Tijekom dvotisućnoga razdoblja Crkve svećeništvo se razvijalo i spoznajno i izražajno tako da su se jasno iskristalizirale tri temeljne zadaće koje je sam Gospodin već usadio u samo zvanje, a one se ređenjem primaju i kanonskim poslanjem u praksu stavljaju. Evo tih zadaća:
Zadaća poučavanja: Svećeniku je zadano da naučava one tri osnovne etape u ljudskom životu u kojima Bog sklapa i rasklapa našu dušu i naše tijelo.
- – Najprije u trenutku začeća Bog nam preko roditelja daje tijelo, a izravno nam daruje dušu. On tako čvrsto sklopi i zbije dušu u tijelo a tijelo u dušu da čovjek djeluje kao jedno, nerazdvojivo, jedinstveno biće. Ne zna se je li tijelo produhovljenije ili duša protjelovljenija.
- – Zatim u trenutku naše smrti Gospodin rasklapa dušu od tijela: tijelo se pokopa u grob i istrune, a duša ide na sudište Božje da položi račun kako je djelovala u tijelu. Nakon smrti duša prolazi suđenje Božje i dosuđen joj, već prema djelima njezinim, ili vječni vaj ili vječni raj, nekima uz privremenu pokoru čistilišta. I takvo stanje ostaje do Sudnjega dana.
- – Dan suda treća je i posljednja faza kada Bog ponovo sklapa dušu s preobraženim tijelom koje je božanskom snagom izvukao iz zemaljske prašine u kojoj se očuvao naš neuništivi DNK, naš identitet, vlastitost. I tako će sastavljeno i preobraženo ljudsko biće postojati svu vječnost. Upravo nam danas Isusova prispodoba (Lk 16,19-31) govori o neobičnu i nenadanu obratu ili rasklopu. Na ovome svijetu ubogi Lazar, gol, bos, krastav, gadan, gladan, žedan, svaki dan donesen i bačen pred vrata Bogatunova ne bi li vidio koru kruha, ne mora namazana. A bogati Bogatun ne primjećuje Lazarove bijede, ni gladi, ni žeđi, pravi se da ne vidi ni Lazara. Posve čudno da ga Bogatun ne ukloni iz svoga dvorišta, da ne kaže slugama da ga maknu da ne zaudara pred vratima dok se on gosti s prijateljima, nego ga jednostavno ne razlikuje od kamena, od brstine, od mačke i od ćuke. Za njega je sve to dvorišni pejsaž.
– Vama je, Božji zlatomisnici, Bog udijelio talent života i sa životom dar svećeničkoga i redovničkoga zvanja, dar pameti, i dao službu poučavanja vjernika u sveobuhvatnim vjerskim istinama. I to ste činili 50 svećeničkih ljeta: 25 godina u bezbožnu komunizmu, 25 godina u liberalnu demokratizmu. Bog vam nagradio kateheze mladih, propovijedi i pouke puku, vjerska predavanja, savjetovanja zaručnika i roditelja. Radujemo se vašoj 50-godišnjoj vjernosti i pravovjerju, vašoj neumornosti u teškoj ali spasonosnoj učiteljskoj službi.
Zadaća posvećivanja: Gospodin je Bog odredio da se razvoj čovjeka od rođenja do umiranja prati vidljivim znakovima ili svetim sakramentima njegova Sina, koji daju posebnu moć i milost životu da vjernik zdravo napreduje.
– Tako s fizičkim rođenjem djeteta dolazi njegovo krsno preporođenje Duhom Svetim i vodom, u vjeri roditelja, gdje se udjeljuje milost kojom krštenik postaje dijete Božje i član Crkve.
– Kako dijete raste, tako i posrće, pada, vrluda lijevo i desno. Svećenik u duhovnom pogledu pritječe u pomoć savjetom, sakramentnom ispovijedi, oproštenjem grijeha i porukom: Budan budi, da te brzina i nerazbor ne odnesu u provaliju iz koje ti nema izlaza ni spasa!
– Djetetu treba svakodnevna hrana za tijelo, i to ne jednom nego više puta, ako se misli ispravno razvijati. Slično tako i duša u razvoju treba hranu, koju joj je Bog namijenio, a to je Isusovo preobraženo Tijelo i Krv. Nemoj se tomu čuditi, nego se čudi da se mi u prvim mjesecima svoga života hranimo isključivo majčinim mlijekom koje u sebi sadrži sve sastojine potrebne za život koje je Bog inače rasporedio u voće i povrće, u meso i ribu, u sir i med, u razne žitarice i druge životne namirnice. Euharistija primljena u želji i vjeri daje nam duhovnu snagu i lijek kroz ovaj život i priprema nas za onaj nebeski. “Tko blaguje Tijelo moje i pije Krv moju, ima život vječni” (Iv 6,54), govori Gospodin.
– Kako se vjernik jača tjelesno i intelektualno, tako mu treba i posebna samosvjesna potvrda krštenja, snaga Duha Božjega u obliku sedam darova, od mudrosti do bogobojaznosti, s kojima valja osobno, odgovorno i ozbiljno surađivati ako želi biti pravi i potpuni vjernik.
– Mladić i djevojka dolaze do dobi da mogu oblikovati novu obitelj, izvorište novih bića. Eto vjenčanja, sakramenta ženidbe, u kojoj se primaju staleške milosti za rađanje i odgajanje djece koju im Bog dadne. Teška i odgovorna zadaća ali koja, savjesno i odgovorno obavljena, vodi k spasenju.
– U zajednici se razbolijevamo, eto pomoći milosna pomazanja koje raskajanima uvijek koristi zdravlju duše, a više puta i zdravlju tijela.
– I sakrament sv. reda svećeništva koji ste vi primili prije 50 godina i u njemu hrabro ustrajali gledajući “nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje” (2 Kor 7,5). Nisu svi iz te mladomisničke 1966. ustrajali. I vi ste imali prilike posustati i odustati. Ali ste, s Božjom pomoću, hrabro ustrajali! Bilo vam i na čast i na spas!
I mi ćemo svećenici biti suđeni po svojem djelovanju ili ne-djelovanju. O kakvim se djelima radi? I tu nam Isusova prispodoba o talentima (Lk 19,11-27) pomaže da razaberemo veličanstveni dar: Bog daje po jedan talent svakomu sluzi. To je na pr. samo jedan život, samo samo jedno zvanje, redovništvo, franjevaštvo, samo jedna ženidba. Ali taj jedan talent može kroza život zaraditi novih pet ili novih deset talenata, zvanjâ. Velika nagrada. Nije isto za roditeljski par da ima jedno dijete i da ima desetero djece, deset talenata: jedna majka deset majki vrijedi; jedan otac deset očeva vrijedi! Bog nagrađuje po učinku, a kažnjava po neučinku.
– Poštovani i dragi zlatomisnici! Vi ste cijeloga života bili u služenju i dijeljenju Isusovih i Crkvinih sakramenata onim tisućama krštenih, ispovjeđenih, pričešćenih, pomazanih, vjenčanih. Zaslužujete ljudsku pohvalu na ustrajnosti u redovničkom i svećeničkom zvanju kroza sve zamke i vojske, maratone i izazove. Zato danas osvajate medalju od zlata, fra Tomislav od dijamanta, don Marko od srebra. Vama, pobjednicima, Bog udijelio svoj vijenac za vašu svećeničku vjernost, vijenac pravednosti koji samo on dijeli.
Zadaća upravljanja. Kao što vidimo oca i majku koji od početka savjesno upravljaju svojom djecom, fizički i moralno, hraneći ih, odijevajući, čuvajući im zdravlje i duševno i tjelesno, prateći ih u školu i u život, tako je i svećenik pozvan i poslan određenoj zajednici, župi, stvarati vjerničko zajedništvo, bdjeti nad poštovanjem Božjih i crkvenih zakona kojima se ravna pojedina zajednica, otkrivati i paziti na duhovna zvanja iz kojih će sutra niknuti redovnici i redovnice, napose svećenici kao nasljednici, i kao voditelji dušâ i župâ.
Ova svečanozlatna obljetnica svećeništva prigoda je ne samo naše zajedničke radosti i iskrena čestitanja nego, u okviru Godine milosrđa, obaviti i primjeren ispit savjesti. U svećeničkom i redovničkom djelovanju uvijek ima prostora učiniti i bolje i više i brže. Olimpijski rečeno: citius, altius, fortius. Vrlo ste prikladno izabrali geslo za ovu jubilarnu Misu: Gospodine, budi nam milosrdan! U osvrtu na svoje prošle godine nerijetko svatko od nas, svećenika ili redovnika, kaže:
– Kada bih se sada sučelio s onom problematikom, drukčije bih prakticirao stožerne krjeposti: bio bih razboritiji, pravedniji, odvažniji, suzdržaniji! – Gospodine, budi nam milosrdan!
– U onim krizama i izazovima trebao sam se pokazati uspješnijim u bogoobličnim krjepostima: s više vjere u Boga, s jačim pouzdanjem u Providnost njegovu, sa savršenijom ljubavlju prema Bogu i bližnjemu! – Gospodine, budi nam milosrdan!
– Da mi je sadašnja pamet, odlučnije bih se odupirao u pojedinim kušnjama glavnim grijesima što niču iz ljudske naravi! – Gospodine, budi nam milosrdan!
– Volio bih da sam nakon sv. krizme svjesnije i sustavnije surađivao s darovima Duha Svetoga: da sam u postupcima bio mudriji i razboritiji, s više spasonosna znanja i savjeta, uzorniji u jakosti, pobožnosti i strahu Božjemu! – Gospodine, budi nam milosrdan!
– Žao mi je što u svakom trenutku nisam ostao već i u samim mislima još vjerniji položenim zavjetima evanđeoske čistoće, siromaštva i posluha! Jesam Bogu zahvalan i razdragan zbog milosti ustrajnosti, ali jesam pred Njim i raskajan zbog svoje nesavršenosti. – Gospodine, budi nam milosrdan!
Stoga zajedno molimo milost premilosrdnoga srca Boga našega da nas uvijek pohađa i obasjava Mlado Sunce s visine, Krist Gospodin, rođen od Djevice Marije, umro i uskrsnuo, neka nam bude blagi i milosrdni Sudac!
Dragi zlatomisnici!
– Zahvalna vam je ova mjesna Crkva kojoj ste u poslušnosti i poštovanju svećenički služili pedeset punih ljeta! I još više ljeta po pravilima sv. Franje!
– Molile se za vas duše u nebu za koje ste se vi molili i sv. Mise prikazivali i prikazujete ovdje na zemlji!
– Zagovarali vas kod Boga u nebu toliki koje ste vi na zemlji milošću Božjom usrećivali!
– Zahvalni vam bili u dobru oni koje ste upućivali u samostane, sjemeništa i bogoslovije da ostvare svoja duhovna zvanja!
– Blagoslivljale vas osobe i obitelji koje ste vi bogoslužno blagoslivljali!
– Bila vam sretna i 50 puta blagoslovljena ova 50. obljetnica vašega ustrajna i plodna svećeništva!
Izvor: Crkva na kamenu
