STOLAC – U subotu, 18. svibnja 2019., u sklopu manifestacije “Stolačko kulturno proljeće” organizirana je na Radimlji kod Stoca svečana komemoracija i sveta Misa za sve poginule katolike hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu.
U 17,30 sati kod podignutog spomenika, Dječji zbor “Modra rijeka” predmolila je s ministrantima pred okupljenim mnoštvom slavnu krunicu koja je bila prikazana za naše pokojnike. Poslije duhovne točke slijedila je komemoracija.
Na početku župnik don Rajko Marković, pozdravio je predvoditelja misnog slavlja, svećenike koncelebrante, goste, nazočne medije, a posebno Radio Herceg-Bosne koji je izravno prenosio Komemoraciju i svetu Misu, te sve okupljene vjernike, naglasio svrhu ovoga okupljanja i zahvalio svima koji su osjetili potrebu doći na ovaj hercegovački Bleiburg u Stocu, te navijestio redoslijed programa.
Komemoracija je započela “Lijepom našom”, a nastavljena polaganjem vijenaca. Vijence na spomenik hrvatskim žrtvama položili su načelnici hercegovačkih općina, te nazočni predstavnici hrvatskih državnih i drugih institucija, udruga i stranaka, sve su to popratile prigodnim pjesmama stolačke župne pjevačke skupine: “Vidoštačka kraljica” i “Angelus”. Uokolo spomenika poredali su se kao počasna straža, mladi iz stolačkoga folklora: HKUD “Stolac”, što je čitavom skupu davalo lijep dekorativni dojam.
U 18 sati započela je sveta Misa koju je predvodio u koncelebraciji 10 svećenika, don Željko Majić, generalni vikar hercegovačkih biskupija iz Mostara, a pod svetom Misom pjevao sav okupljeni puk Božji predvođen župnim pjevačkim zborom “Mladi”. Na početku sve je nazočne vjernike don Željko pozdravio te ih prikladnim riječima potaknuo na kajanje i uveo u misno slavlje.
Poslije Evanđelja don Željko je održao vrlo lijepu prigodnu i poticajnu propovijed koja se budno pratila, iz koje glavne misli donosimo u nastavku (čitavu propovijed možete pročitati ovdje):
“Nakon što je dijecezanski upravitelj biskupije Gurk Klagenfurt odlučio da ove godine ne dopusti hrvatskim biskupima da slave svetu Misu zadušnicu na bleiburškom polju, mnogi su se prisjetili propovijedi našega mjesnog biskupa msgr. Ratka Perića koju je prije 10 godina, točnije 16. svibnja 2009., izrekao na tom istom mjestu ne maloga hrvatskoga stradanja te ju označili proročkom.”
“Vrhunac Kalvarije, nastavio je tada biskup Ratko, hrvatski je narod doživio u četiri godine Drugoga svjetskog rata i nakon njega, dakle u vremenu koje su obilježila ‘tri izručenja’: 1. fašističkoj ideologiji 1941., 2. saveznicima predvođenima Englezima 1945., i 3. kada su ti isti Englezi, ne poštujući Ženevsku konvenciju iz 1929., s bleiburških i drugih austrijskih poljana i područja, 15. svibnja iste 1945. na desetke tisuća razoružanih hrvatskih vojnika i civila, izručili pod partizansku zvijezdu ubijanja i robijanja.”
“Ovdje smo iz najmanje dva razloga: Jedan (koji ne ćemo čitati prvi), barem kada se radi o izboru mjesta, povijesno je dokaziv – iako i ovdje ostajemo ukraćeni i za broj pobijenih kamo li ne onda za imena. A to je neupitna istina da je jedan od krakova jedinstvenoga Križnoga puta hrvatskoga naroda završio upravo ovdje u Stocu za što imamo toliko živih sjećanja i vidljivih dokaza, kako na ovim prekrasnim poljanama tako i na brdima, na obalama rijeka i potoka, ali u još uvijek neistraženim škrapama i jamama, tim nijemim svjedocima strašnoga zločina, koji još uvijek čuvaju suhe kosti doma hrvatskoga.”
“No, draga braćo i sestre, da se ovaj skup i sveta Misa ne bi pretvorili u žalopojke u kojima dominira vlastiti pogled, kako na našu prošlost tako i sadašnjost bez svjetla budućnosti, želim da nas sve obasja Mlado sunce s visine, to svjetlo Odozgor koje je bilo i ostalo dominanta u svim teškim vremenima hrvatskoga Križnog puta, a o čemu je govorio naš biskup Ratko prije deset godina u Bleiburgu.”
U svetoj Misi okupljeni puk je pobožno sudjelovao, molio i pjevao, a na licima se osjetila ozbiljnost, što je bio znak da je nazočno brojno vjerničko mnoštvo, od nekoliko stotina, svjesno i svetog trenutka i svetog tla na kojem stoji, jer se pretpostavlja da je na stolačkom prostoru, osobito na Radimlji i okolnim jamama u mjesecu svibnju 1945. pobijeno oko 10.000 Hrvata katolika. Sve je na Radimlji završilo zajedničkom pjesmom “Zdravo Djevo kraljice Hrvata”, a onda se okupljeni puk razišao dostojanstveno u tišini šaljući poruku svima odgovornima da se jednoga dana dođe do potpune istine o našim pokojnima i poginulima.
Izvor: Crkva na kamenu