Sretan Ti Uskrs, msgr. Brajko, ili kako su to izgovarala usta dječice, naših majki i baka, jednostavno Brajko. Jutarnju sedmicu 6. studenoga 2020. nisi slavio s pukom, jer Te Veliki svećenik pozva k sebi. Netko reče, kola su hitne pomoći kod župskog ureda. Domalo, tvoj vjerni ministrant Stanko Markić tiho donese vijest o tvom preminuću, a među pukom se pronese – umro je naš svetac, naš padre Pio, kako su te neki zvali.
Petak je, prvi u studenom. Dolje na dnu Katedrale čeka Te red pokornika pred tvojom ispovjedaonicom, a Ti već bijaše licem u lice s Onim koji Te od majčine utrobe odabra i pozva da ga slijediš izbliza. Bijaše pred Gospodinom, komu sve živi, koji Te pomaza i posla blagovjesnikom biti siromasima, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu. Prije četiri desetljeća, dovede Te u ovaj Njegov “gostinjac”, ovu korablju spasa, netom posvećenu.
I Milosrdni Samarijanac, kroz ova četiri desetljeća, mnoge dovede govoreći Ti “pobrini se za nj”, dajući ti naknadu i dometnuvši: “Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kada se budem vraćao.” A Ti, bio generalni ili župski vikar ili duhovni pomoćnik, svejedno, vidaše rane u ispovijedi, slaveći svetu Misu, obilazeći stare i osamljene, bolesne i nemoćne, propovijedajući o kraljevstvu Ljubavi, budeći u nama nadu u Uskrsnuće i život vječni, bijaše među nama živa slika Milosrdnoga Samarijanca. Tvoja učenost i otmjenost, ustuknula je pred poniznošću.
S krunicom u ruci predvodio si nas u pobožnosti prema nebeskoj Majci koju si sinovski ljubio i svake subote slavio obrazac mise Gospina slavlja. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje…, a puk za tobom kao veliki zbor… Štovao si i učio nas pobožnosti svecima, osobito svetom Josipu, tvom nebeskom zaštitniku svetom Anti kroz trinaest utoraka i brojnim ugodnicima.
Neumoran u pohodu bolesnima i nemoćnima s torbom, koju neki nazvaše torbom milosrđa, jer si nosio poputbinu potrebnima i milostinju siromasima. Kada bi koga nemoćnog ili starijeg upitali je li tko dolazio za ispovijed, spremno bi uzvratili jest Brajko.
I, nadođe dan, kada bi redovito slavio svetu Misu na proslavu Srca Isusova, a svijeća na velikome katedralnom svijećnjaku dogori, nakon četiri desetljeća što je ižaravala toplinu i svjetlom razgonila tamu.
Pojavi se Milosrdni Samarijanac i dođe isplatit svome dobrom i vjernom sluzi, kako je i obećao, te reče – “uđi u radost Gospodara svoga” i povede Te u sveti grad, nebeski Jeruzalem.
A Katedralom kao jeka, odzvanja Tvoj glas: “Živite, da vas smrt zateče žive”. Ne bojte se, proći će sve nevolje, nije smrt svršetak. Naša je proslava Uskrsnuće.
A naše molitve za Tebe, spontano prelaze u molitve Tebi, da nas zagovaraš kod Kralja kraljeva i Gospodara gospodara, komu sve živi.
Uskrsnuo je, Aleluja!
Izvor: Crkva na kamenu
