POTOCI – Župa Potoci osim Bijeloga Polja i manjeg dijela Raške Gore obuhvaća Hansko Polje i Zijemlje, koje se dijeli na Gornje i Donje Zijemlje. Ova tri polja okružena su brdima Rujištem, Obrljinom i Crnom Gorom.
U taj idilični planinski dio ove župe još od srednjega vijeka vodi put preko Porima. Tuda su prolazile karavane za Bosnu, uz Hansko Polje cesta je okretala Obrljinom ka Boračkom jezeru i Konjicu.
Ova planinska visoravan u stara vremena, kako za Hrvate katolike bjelopoljske kotline, tako i za njihove susjede muslimane i pravoslavne, bila je izvor života. Mnogi su Hrvati iz Bijeloga Polja i Brotnja imali i još uvijek imaju svoju zemlju u Hanskom Polju i na Zijemljima: Kožuli, Kljaje, Primorci, Kordići, Kolobare, Doke, Pinjusi, Jerkići, Mikulići, Solde, Miloši i Mihaljevići na Rujištu.
Da bi se u staro vrijeme preživjelo u Hercegovini, moralo se živjeti polunomadskim životom. Tako se početkom petog mjeseca izlazilo u ove planinske predjele i ostajalo sve do u jesen. Ovdje se hranila stoka, koja je osiguravala meso, vunu i bijeli mrs, sadio se krumpir, a sijale su se i žitarice ječam i raž. U neka prijašnja vremena u Hanskom Polju i na Zijemljima u ovo doba godine moglo se vidjeti na stotine grla sitne i krupne stoke. Na žalost danas su pastiri sa stokom u ovoj Bogom danoj planinskoj visoravni velika rijetkost.
Planištare su u tom periodu obilazili i župnici, koji su slavili svetu Misu dva puta godišnje: u Obrljinu za Veliku Gospu, a u Guvništu za Petrovdan. Sve je tako bilo do Drugoga svjetskog rata kada su četnici protjerali stalne stanovnike sa Zijemalja. Nakon Domovinskoga rata opet su se počele slaviti svete Mise.
Ovogodišnja sveta Misa bila je u nedjelju 7. kolovoza 2016. u 14 sati, koju je slavio župnik don Josip Galić. Groblje se svake godine mora očistiti, a to su ove godine učinili: Ivanka Zovko, Željko Primorac, Luka Primorac i Marko Perić.
Uz Bijelopoljce svake godine dođe i lijep broj Doka iz Vidovića župa Tepčići. Nakon svete Mise uslijedilo je zajedničko druženje.
Među ovogodišnjim misarima posebno ističemo dvije osobe čije živote su Zijemlji na poseban način obilježili. Prva je Jelka Pinjuh, koja je do Domovinskoga rata živjela sa svojim mužem Matom na Zijemljima, izbjegla je 1992. godine.
Druga je Matija Kolobara rođ. Kožul, koja je rođena na Zijemljima i krštena u Obrljinu. Krstio ju je 1934. godine na Veliku Gospu tadašnji župnik don Andrija Majić.
Izvor: Crkva na kamenu/http://www.zupapotoci.ba/
