Nikakva nevaljala riječ iz vaših usta! (Ef 4,29)

Foto: http://www.md-tm.ba

HUMAC – Subota, 14. travnja 2018. u 9.30 redaju se krizmanici i krizmanice po sunčanu danu pred župnom crkvom sv. Ante na Humcu da svečano uđu sa svojim kumovima u klupe. Župnik ih fra Ljubo Kurtović proziva i reda. Svi su pripravnici u prvom razredu srednjih škola u Ljubuškom, u Čapljini, u Imotskom, u Metkoviću, gdje sve nisu. Ima ih 170 pripravnih za primanje pečata dara Duha Svetoga. Visok broj. A prije koju godinu znalo ih je biti i do 220! Dok ulaze u crkvu, čuje se svirka i uskrsna pjesma s kora.
Biskup Ratko s koncelebrantima: župnikom, gvardijanom fra Dariom, ovogodišnjim dijamantnim misnikom fra Radom, don Ivanom iz Studenaca, don Perom i ministrantima prilazi k oltaru koji su cvijećem uresile sestre franjevke simbolima Sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razbor, znanje, savjet, jakost, pobožnost, strah Božji. I s Dvanaest plodova Duha Svetoga: ljubav i radost, mir i strpljivost, velikodušnost i uslužnost, dobrota i krotkost, vjernost i blagost, suzdržljvost i čistoća. Poklon pred Presvetim i svatko na svoje mjesto u svetištu.
Krizmanice, jedna uručuje cvijeće, a druga, po visini mogla bi biti maturantica, pozdravlja biskupa i kaže da je svjesna kao i svi njezini vršnjaci i vršnjakinje da se ne može obdržavati Božji zakon i postići spasenje bez izmoljene Božje pomoći i milosti, bez Duhovih darova koje upravo danas primaju u sakramentu sv. potvrde, kojom svjesno i svojevoljno potvrđuju svoje krštenje. Biskup joj domalo, u uvodu u sv. Misu, reče da je to istina kao što je istina da ona ne može bez pomoći svojih roditelja sve do 18. godine pa i preko 18. – cijeloga svoga života. Uostalom uvijek ostane djelatna i molitvena ljubav roditelja i djece. Ljubav nikada ne prestaje.
Srdačnu dobrodošlicu izražava župnik fra Ljubo koji je sa svojim suradnicima pripremao ovih 170 kandidata i kandidatkinja sv. krizme.
Ceremonije vodi susjedni župnik iz Veljaka, donedavni kapelan na Humcu, fra Stipan Klarić. Sve je uredno raspoređeno: čitanja, molitve vjernika, razmišljanje o pojedinim darovima nakon sv. Pričesti, zahvala prije završna blagoslova.
Aleluja, kratka i najpjevanija dionica iz Händelova Mesije uoči Evanđelja potresa cijelu crkvu, a ne samo raspjevani kor. Händel je cio Oratorij komponirao od 22. kolovoza do 14. rujna 1741. godine, 260 stranica. Kada je završio, navodno je rekao: „Mislio sam da vidim pred sobom svemogućega Boga kako sjedi na svome prijestolju okružen anđelima svojim“.
U propovijedi biskup govori o poštovanju Boga i Božjih zapovijedi. Evo nekoliko misli:
– Oko nas je proljeće: zazelenjelo, propupalo, procvalo. Čuje se pjev ptica koje prave gnijezda da se u njima izlegu ptići. Ženka i mužjak uzajamno se dozivaju i razumiju svoj ptičji jezik po zvuku, titraju, boji. Oboje njih u službi novih života – ptića – koliko ih već bude. I prate ih dok se ne osamostale, tj. tri-četiri tjedna.
– Mladići se i djevojke upoznaju i imaju birani rječnik: djevojka ne želi ničim uvrijediti nego se želi u svemu dodvoriti svomu mladiću, i obratno.
– A kada se sutra vjenčaju i počnu kućna prepucavanja oko trica i sitnica, neki zaborave svu obećanu ljubav, sve poštovanje, razumijevanje i snošljivost. Izlijeću i teže riječi, vraške i paklene, i to sve pred djecom. Zašto tako Boga vrijeđaš i njegove svetinje i stvorove? Supruga ti je Božje stvorenje. Suprug ti je Božje stvorenje. Vrijeđajući stvorenje, vrijeđaš i Stvoritelja! Kako se Boga ne strašiš i ne bojiš?
– Ulazi u autobus jedan čovjek više pijan nego trijezan i psuje Božje svetinje. Časna sestra sjedi u prvom redu. Kada je psovač ugleda, stade joj se ispričavati: „Oprosti, sestro…“. Sestra mu veli: „Ne trebate se Vi, gospodine, meni ispričavati, jer je Bog jednako Otac i meni i Vama. Kako ga tako vrijeđate? Njemu se ispričajte. Od njega tražite oproštenje! To će Vam biti najbolja ispričnica!“ Dobro mu je i odgovorila.
– Mi u hrvatskom imamo oko 200.000 riječi. Ako ti nekontrolirano psuješ, upotrebljavaš ih možda 30-40, onih besramnih, bestidnih, bezobraznih, koje nikada ne ćeš izreći javno na televiziji, jer ruše tvoje dostojanstvo, tvoju čast, tvoj ljudski i vjerski identitet.
– Zemaljski su se kraljevi obložili zakonom da ih se ne grdi. A Bog je odredio svoju Drugu zapovijed da ne izgovaraš njegova Imena ni uzalud kamoli psovački. I povjerio je tvojoj vjerničkoj savjesti da ga ne psuješ, ne vrijeđaš i ne huliš.
– Izađi, krizmaniče, iz ove svete krizme s čvrstom odlukom da ne ćeš kršiti Drugu Božju zapovijed, da ćeš Bogu uvijek iskazivati pravo štovanje i klanjanje kako mu doliči, osobito svojim rječnikom, molitvom, jezikom i umom. Nikakva nevaljala riječ iz tvojih usta ni na Boga ni na čovjeka!
– Odlučili smo u ovoj godini boriti se, i molitvom i propovijedanjem, osobito protiv nerazumne i bogohulne psovke. Tu smo nakanu unijeli i u svakodnevno moljenje krunice, napose od Blagovijesti do svršetka svibnja, Marijina mjeseca, da nas Božja milost oslobodi od đavolske hule i u našim uzajamnim odnosima i osobito u odnosu na Boga.
Sveta krizma teče uredno. Župnik čita imena, mikrofon je pred ustima potvrđenika. Biskup poziva roditelje da svoju djecu, kada čuju njihova imena, preporuče Duhu Svetomu da ih njegovo svjetlo obasjava i prati svega života njihova. Iako su prije dva tjedna krizmanici bili službeno ispitani provjerom vjeronaučna znanja, biskup se ponekada zaustavi, nasumce, kod nekih i priupita ih da vidi kako prate i pamte poruke.
Nakon sv. Mise u redu prolazi i fotografiranje u svetištu: najprije krizmanice pa krizmanici. A fotografi s kora.
Gvardijan pozdravlja goste u samostanskoj kući, gdje biskup izražava posebnu radost što i stogodišnjak fra Bazilije Pandžić može doći s braćom u blagovalište. I zaziva Božji blagoslov  i na djelatnike i na sestre koje su jelo pripravile i na samo jelo – dar darežljivosti Božje.

Izvor: Crkva na kamenu/http://www.md-tm.ba