Niste vi izabrali mene…

Foto: ecoplan

U ponedjeljak, 3. rujna 2018., započele su duhovne vježbe za svećenike u duhovnom centru Emaus. Na vježbama smo sudjelovala i nas dvojica kandidata za đakonat. Tema duhovnih vježbi bila je: Izabrana zvanja. Istoimena tema bila je sastavljena od 11 različitih cjelina – razmišljanja. Te manje teme obuhvaćale su svetopisamski govor o zvanju u Starom i u Novom Zavjetu.

Prva tema, odmah po dolasku u Emaus, bila je Krist – svjetlo naroda. Kako drugačije i početi obnovu nego govorom o Kristu koji je zaglavni kamen i žarišna točka prema kojoj je usmjeren sav kršćanski život. Sam je Gospodin utemeljitelj i uzor svećeništva pa se tako i cijeli naš život treba graditi prema evanđeoskom opisu Kristova života i djela. Uz to Krist je i naš pozivatelj – onaj koji već dva tisućljeća izabire svoje učenike i apostole po kojima se objavljuje svijetu. On je naš početak i svršetak, alfa i omega, otkupitelj i sudac!

Sljedeći smo dan razmatrali o nekim starozavjetnim pozvanicima.

Abraham, praotac naše vjere, prevažna je osoba čak za tri svjetske religije: židovstvo, kršćanstvo i islam. Ipak je i on imao svoje kušnje koje su nekada dovodile do padova a nekada do uspona. Svoje višestruke kušnje: nije imao hrane, nije imao svoga posjeda, ni svoga potomstva, on je uspio podnijeti te je na kraju za svaku bio nagrađen u vremenu kada se najmanje nadao. Izaka sina vidio je u svojoj i Sarinoj starosti! A sve je primio obilnije nego što je i mislio i molio. Stoga možemo reći da je Abraham veliki Božji učenik strpljivosti.

– Ta nam krjepost  svima uvijek dobro dođe, posebice u kušnjama.

Kroz istu je školu prošao i Mojsije vodeći Izraelce kroz pustinju, čovjek od kojega nije bilo poniznijega na ovome svijetu. Ističu se dvojica njegovih prvih suradnika, Jošua i Kaleb, koji unatoč poteškoćama ohrabruju Izrael da ne odustaje od puta, i da se ne vraća u Egipat.

Ipak kao najočitiji primjer poziva opisan je u životu i liku Samuela, koji je prozivan imenom u noći, a na poziv je, vođen Elijevim naputkom, odgovorio ponizno: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša! Taj vanjski prikaz rječita poziva i rječita odaziva uprizoruje naše unutarnje (nerječito) “dogovaranje” s Bogom. I mi smo poput Samuela u svojoj nutrini zbunjeni i prestrašeni zbog veličine koja se skriva i javlja iz tajnovitih daljina.

S druge strane, stoji Šaul kao prikaz i primjer promašaja. On je izabranik koji se oglušio na Božje zapovijedi, potpuno se osamostalio zaboravivši da je sve što ima primio samo od Boga. Kada se on udaljio od Boga, i Bog je s njega uklonio svoj blagoslov i tako ga prepustio njemu samomu.

– Taj je Šaul postavljen pred nas kao primjer raspleta života u slučaju kada se odalečujemo od Božjega zakona i puta.

Trećega dana govorili smo o kralju Davidu koji je u neka doba, poput Šaula, sebi prisvojio sve zasluge. No za razliku od Šaula, on je ipak, nakon teških padova, tražio oproštenje od Boga za svoju oholost, preljub, ubojstvo… Za razliku od Šaula, on je uvidio svoj grijeh, ponizio se nice i tražio Božje milosrđe i primio ga. Smiluj mi se, Bože! Miserere, miserere!

– To je veliko ohrabrenje za sve nas, jer smo sposobni za sve vrste prijestupa, ali ne uvijek i za sve čine kajanja.

Istoga smo dana pratili i Jobove patnje i pitanja. Jobov je život obuhvatio krajnosti blagostanja i neimaštine. Proživio je veliku milost ugodna života u bogatstvu obitelji, prijatelja, imovine, zdravlja. Ipak se u svu tu idilu umiješao Satan. Njegovim zalaganjem Job je prešao u drugu krajnost: bolest, napuštanje prijatelja, smrt potomstva, propast imovine, narušavanje zdravlja. Bio je uvjeren da živi kao “pravednik”, kojemu ni Bog ne može naći poroka, pa je počeo prigovarati Bogu zbog nevolja koje su ga pogodile. U temeljitu preispitivanju previdio je svoj temeljni grijeh: oholost, umišljenost. On poziva Boga da Bog ispita svoju savjest! Eto satanske napasti. Poput Šaula, i on je sebe uvjerio da je zaslužan za sve. Sve je Božje darove pripisao sebi. Na kraju Bog mu je u ljubavi ipak sve vratio, i to s dvostrukom mjerom, osim u potomstvu.

Zaključak meditativna trodnevlja u Emausu: Bog bira za svoje suradnike koga On želi. Nama nisu poznati njegovi kriteriji izbora. Sve svoje sluge on poziva, bira i vodi, ali i prokušava njihovu slobodu i vjernost. Na tom putu, strpljivi su najuspješniji: sv. Ivan Krstitelj, sv. Petar, sv. Pavao.

Stoga je naša posljednja meditacija u Emausu bila o Blaženoj Djevici Mariji koja je najbolji uzor sve poniznosti i vjernosti Bogu. Ona je Gospodinu služila bez ikakvih prijestupa i padova. I to je Božja povlastica.

Na duhovnim vježbama u Emausu, sa svećenicima, imao sam prilike bolje upoznati i neke svećenike iz naših biskupija. Skupina je bila raznolika: jedni su prošli tek nekoliko godina svećeništva dok su drugi već proslavili svoju Zlatnu Misu. Dojmilo me se njihovo raspoloženje i njihova ljubav prema Bogu, Mariji, Crkvi. Gledao sam ih kako se klanjaju Isusu, kako se mole Mariji i kako slave svetu Misu. Dirljivo mi je bilo slušati i gledati kako ih je boljelo slušati o poteškoćama i problemima u Crkvi. Boljelo ih je i žalostilo to što se događa jer oni vole svoju Crkvu. Tu sam i ja potvrdio svoje želje da se priključim u to zajedništvo.

Na svršetku vježbi u Emausu, mi smo “subđakoni”, kako nas je voditelj “oslovljavao”, s biskupom Ratkom nastavili svoju duhovnu pripremu u prostorijama Ordinarijata u Mostaru. Naše su meditacije u tom drugom dijelu bile vezane za Pavlove dvije Poslanice Timoteju. U Prvoj šest, u Drugoj četiri poglavlja. Biskup bi predložio da izvučemo po tri retka iz svakoga poglavlja i o njima napismeno razmišljamo. Onda bismo to glasno pročitali. Bilo je doista radosno čitati, slušati i otkrivati koliku je ljubav osjećao sv. Pavao prema svomu učeniku i od stotinu njih nije imao nijednoga tako “srodne duše” kao Timoteja. On se za njega skrbio duhovnim savjetima. Temeljito ga je upućivao da se uvijek drži Boga i Božje istine, a sve ostalo da doživljava kao drugotno. Biskup nam je dao da pročitamo životopis sv. Timoteja iz Znamenitih imena iz apostolskih vremena.

Iskreno bih volio i Boga usrdno molim, da sve ovo što sam otkrivao o sebi i o svojemu pozivu, u ključu starozavjetnih i novozavjetnih izabranika, kroz ovih pet duhovnih dana, od ponedjeljka do subote, uspijem primijeniti u daljnjem životu na slavu Božju i na dobro Crkve Kristove!

Petar Filipović

Izvor: Crkva na kamenu