MOSTAR – Svečanim misnim slavlje u mostarskoj katedrali 25. veljače u 18 sati započeo je susret Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije. Svetu Misu predvodio je predsjednik HBK mons. dr. Želimir Puljić, a uz mjesnoga biskupa mons. Ratka Perića bili su prisutni: kardinal Josip Bozanić, kardinal Vinko Puljić, predstavnik Svetoga Oca, apostolski nuncij Luigi Pezzuto, nadbiskup Ivan Devčić iz Rijeke, biskup Slobodan Štambuk iz Hvara, biskupi Juraj Jezerinac, Ivan Šaško, Mijo Gorski iz Zagreba, biskup Mile Bogović iz Gospića, biskup Dražen Kutleša iz Poreča, biskup Josip Mrzljak iz Varaždina, biskup Ivica Petenjak iz Krka, biskup Antun Škvorčević iz Požege, biskupi Tomo Vukšić i Pero Sudar iz Sarajeva i biskup Marko Semren iz Banje Luke. Bili su prisutni i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, generalni vikar naših biskupija don Željko Majić te brojni svećenici. Među vjernim pukom na misnom slavlju sudjelovali su i mnogi gradski i županijski uglednici. Svojim je pjevanjem svetu Misu pratio katedralni zbor Marija uz ravnanje don Nike Luburića i orguljsku pratnju sestre Matee Krešić.
Biskup Perić na početku misnoga slavlja pozdravio je sve prisutne, a na osobit način župljanina blagajske župe, biskupa ove dijeceze, a potom biskupa hrvatskoga te sada nadbiskupa zadarskoga i predsjednika HBK mons. Želimira Puljića povodom njegove 25. obljetnice biskupstva. Istaknuo je da se ovom Misom u Gospinoj katedrali želimo zahvaliti Svemogućemu za sve milosti kojima je obdario biskupa Želimira. On se nije dao iz ove biskupije i uvijek je ostao povezan s njome, iako su se njegovi roditelji Ivan i Ana odselili u mjesto pokraj Požege, on se vratio i zatražio od tadašnjega biskupa Petra Čule da ga pošalje u sjemenište. Neka ga Gospodin i dalje prati na njegovu putu i služenju na slavu Bogu i za dobro Crkve.
Prigodnu propovijed održao je mons. Želimir Puljić koju donosimo u cijelosti.
Nakon svete Mise upriličeno je predstavljanje zbornika U jedinstvu, slobodi i ljubavi koji je priređen povodom 25. obljetnice biskupske službe Želimira Puljića a predstavljanje su organizirali Biskupski ordinarijat Mostar i Teološko-katehetski institut u Mostaru. Predavanja su održali mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH i prireditelj ovoga zbornika; dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije i prof. dr. Ivica Musić.
Propovijed mons. Želimira Puljića:
Otvorimo srca za jad i nevolju svijeta (Lk 16,19-31)
1. Luka nam u večerašnjem evanđelju daje pouku o opasnosti bogatstva koje razdvaja ljude. A siromahe i kad su pred vratima ne vidi se i zaboravlja. Kao da ne postoje. Prispodoba o bogatašu i siromahu Lazaru ima dva čina. U prvom činu Luka opisuje bogataša kako živi u izobilju, luksuzno se odijeva i svaki dan sjajno se gosti (Lk 16,20). A pred njegovim vratima u istom činu gledamo siromašnog Lazara koji je bolestan i u čirevima. A nema ni krova nad glavom. Gladan i žedan prepušten je društvu pasa koji pokazuju više samilosti, nego bogataš koji mu ne da ni mrvice sa svoga stola. Luka ne spominje ime bogataša, niti mu predbacuje što posjeduje toliko imanje. Zamjera mu se, međutim, što od bogatstva ne vidi bolesnog siromaha pred svojim vratima. Upada u oči, rekoh, da bogataš nema imena, dok se siromah zove Lazar, a to znači “Bog pomaže”. Bog pomaže siromahu i uvijek je na njegovoj strani. Ova potresna priča pokazuje koliko ljudsko srce može biti tvrdo, a pamet nerazumna.
U drugom činu ove priče slušamo što se poslije smrti zbilo. Obojica su preminula i našli na dva različita kraja: Siromašni Lazar “u krilu Abrahamovu”, u raju kamo su ga odnijeli anđeli, u društvo Božjih prijatelja. Bogataš naprotiv našao se na suprotnom kraju, u mukama, u paklu. Trpi od žeđi pa bi mu i kap s prsta umočenog u vodu olakšala muku i patnju. Moli zato Abrahama neka pošalje Lazara da “umoči vršak prsta u vodu i rashladi mu jezik, jer se strašno muči u plamenu”. No, čuje potresan odgovor kako to nije moguće učiniti jer se između njih proteže “provalija golema”. A kad je bogataš zamolio barem da Lazar pođe k “njegovima i posvjedoči njegovoj braći” u kakvom se stanju nalazi, kako i oni ne bi “dospjeli u to mjesto muka”, Abraham odgovara: “Imaju Mojsija i proroke, njih neka slušaju!” Jer, ako njih ne slušaju, neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane!” Isus jasno poručuje: Držite se redovitog puta koji Bog pokazuje po svojoj riječi i po svojoj Crkvi. I ne tražite posebne intervencije, ni od neba, ni od ljudi. Jer ih nećete dobiti.
2. Ovom prispodobom Isus nas želi poučiti kako u životu valja imati budno oko i osjetljivo srce koje zapaža ljudski jad i potrebe; i potiče nas pomagati takvima dok još imaš vremena. Korizmeno vrijeme dobra je prigoda upitati se da nisam i ja poput ovog bezimenog bogataša koji nema vremena, ni dobrote, ni srca, ni duše za potrebne, pa onda ni imena. Bogataš nije dospio u mjesto muka zbog toga što je imao bogati stol, niti zato što je imao veliko bogatstvo, već zbog toga što je imao ledeno srce i sebičnu dušu, pa je siromašni Lazar skapavao od gladi kraj njegovih vrata.
Započeli smo prije dva tjedna sveto korizmeno vrijeme koje nas poziva da ga ispunimo i proživimo u molitvi, postu i dobrim djelima. 11. travnja prošle godine (2015.) papa Franjo je uručivanjem bule ”Lice milosrđa” proglasio izvanrednu Svetu godinu milosrđa. I pozvao vjernike neka radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa kako bismo ”otvorili svoje srce za jad i nevolju svijeta”, te postali kadri poći svima koji su ”lišeni ljudskog dostojanstva i vapiju za pomoć” (br. 15). Papa se od svog ustoličenja ne umara poticati i usrdno pozivati da se ”približimo takvima i pružimo im svoje prijateljstvo, toplinu i potporu”. Dapače, on moli da ”njihov vapaj postane našim vapajem kako bismo skupa, noseći im utjehu i solidarnost, dokinuli barijere ravnodušnosti, licemjerja i egoizma” koji vlada u svijetu.
3. Papa želi i iskreno se nada kako će puk Božji tijekom ove jubilarne godine osobitu pozornost posvetiti upoznavanju i vršenju onih klasičnih djela milosrđa koje poznajemo kao ”tjelesna”: Gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, stranca primiti, bolesna podvoriti, utamničena pohoditi i mrtva pokopati) i ”duhovna djela milosrđa”: Dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Bogu se moliti). A to je zapravo ono po čemu će nas Vječni Sudac prepoznati na koncu svijeta kad nam bude progovorio: ”Zaista kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25,40).
Iskoristimo, braćo i sestre, ovo blagoslovljeno vrijeme korizme kao i svetu Godinu milosrđa za duhovni rast i napredak. U duhu večerašnje zborne molitve koja veli neka nam “Gospodin ulije Duha revnosti da budemo postojani u vjeri i plodni u dobrim djelima”. Amen.
Izvor: Crkva na kamenu
