ČAJNIČE – Svetkovina svetoga Benedikta, opata, bila je na posebno svečan način proslavljena u ponedjeljak, 11. srpnja 2016. u gradiću Čajniču, na krajnjem istoku Mostarsko-duvanjske biskupije, čija je katolička crkva, najistočnija u toj biskupiji, pod zaštitom ovoga sveca, zaštitnika Europe i oca zapadnoga monaštva.
Svečano Misno slavlje, pred pedesetak okupljenih vjernika iz Čajniča i Foče, koji pripadaju istoj, prostranoj župi Nevesinje, predvodio je pomoćni biskup sarajevski i promicatelj katoličkoga školstva u BiH msgr. dr. Pero Sudar. U koncelebraciji s biskupom bilo je, uz domaćega župnika don Antu Luburića, desetak svećenika Vrhbosanske nadbiskupije i Trebinjsko-mrkanske biskupije.
Prije početka Euharistijskoga slavlja domaći je župnik, uputivši pozdrave biskupu, svećenstvu i okupljenim vjernicima, istaknuo nekoliko važnih događaja vezanih za čajničku crkvu. Naime, prije 115 godina, kako je naglasio, u gradu Čajniču mjesne su katolkinje utemeljile “Odbor za izgradnju katoličke crkve”, za koju je projekt uradio glasoviti češki arhitekt Karel Pařík (Karl Paržik), da bi – samo godinu dana kasnije – u samom središtu grada bila izgrađena ova crkva, koja je od tada istinski ures grada i ponos čajničkih katolika. Istodobno, župnik je podsjetio i na kasniju sudbinu crkve koju su, nakon Drugoga svjetskog rata, komunističke vlasti oduzele te je tridesetak godina bila skladište dvaju komunalnih poduzeća. No, ove je godine, istaknuo je župnik don Ante, 45 godina od kada je zaslužni čajnički katolik Karlo Bertanjoli, čiji potomci i dan-danas žive u Čajniču, zatražio od mjesnih vlasti vraćanje ove crkve njezinoj svrsi, što je tri godine kasnije, nakon uporna zalaganja i Biskupskog ordinarijata i samoga Bertanjolija, urodilo plodom.
Župnik don Ante rekao je da biskup Sudar sada ulazi u niz biskupa koji u prošlosti pohodiše ovo mjesto, od kojih neki i po više puta.
Iskazavši istinsku radost i zahvalnost Bogu što se ovoga dana nalazi među katoličkom zajednicom u Podrinju, biskup je Sudar spomenuo kako je sveti Benedikt svetac koji je u davna vremena znao da Europa treba temeljitu obnovu, upravo kao i danas. Stoga je svoje učenje sažeo u kratko geslo: Moli i radi! Svetoga Benedikta, kao oca zapadnoga monaštva, časte i Katolička Crkva i Pravoslavne Crkve a svojim geslom svima nam treba biti putokaz u životu.
Svečano Misno slavlje glazbom je animirao don Pero Marić, župnik Hutova u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Prije završnoga blagoslova župnik je zahvalio predvoditelju i koncelebrantima te pozdravio načelnika općine Čajniče gosp. Gorana Karadžića, kao i o. Momira Vasiljevića, mjesnoga paroha i starješinu Hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču.
Nakon kratka zadržavanja u dvorištu crkve, župnik je sve okupljene na sv. Misi pozvao na blagdanski objed u obližnjem ugostiteljskom objektu.
Katolička crkva u Čajniču izgrađena je 1902. godine, i to u čast sv. Mihovila Arkanđela. Nešto više od 40 godina služila je svojoj svrsi, da bi – odlukom mjesnih civilnih vlasti – 1947. bila pretvorena u skladište lokalnoga poduzeća. Čajnički se katolici nisu mirili s tom odlukom, nego su 1971. pokrenuli proces vraćanja crkve njezinu vlasniku – Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, što se i dogodilo 1974. godine. Nakon temeljite obnove, za što je ponajprije zaslužan tadašnji dušobrižnik ovdašnjih katolika don Ivan Mršo, crkva je 1982. blagoslovljena u čast sv. Benedikta, opata. Od studenoga 2010., kao i za katolike fočanskoga kraja, dekretom Biskupskoga ordinarijata u Mostaru, svu pastoralnu brigu za vjernike Čajniča, koji su do tada bili pod crkvenom jurisdikcijom goraždanskoga župnika, dogovorom između mjesnih ordinarija iz Sarajeva i Mostara, preuzeo je župnik nevesinjski vlč. don Ante Luburić. Od tada se u ovoj crkvi svakoga mjeseca, kao i o važnijim svetkovinama, za malu ali vjernu katoličku zajednicu, koji žive u ovdašnjih šest obitelji, redovito služi sv. Misa. Osim crkve u središtu grada, u Čajniču od starine postoji i mjesno katoličko groblje.
Izvor: Crkva na kamenu/KIUM
