RAŠELJKE – Ove godine u nedjelju 4. listopada 2026. stigao nam je dan sv. Franje Asiškog u župi Rašeljke, koja je posvećena njemu u čast, a on sve ponizno prenosi Bogu u čast. Budući da je papa Lav XIV. proglasio u ovoj godini mogućnost potpunih oprosta u povodu spomena na 800. obljetnicu usnuća ovoga sveca, odmah je župnik don Ilija Drmić otpočeo pozive vjernicima na te oproste pod uvjetima koji su navedeni, a to je ispovijed s molitvom za svoje grijehe i za Papu, sudjelovanje u svetoj Misi i primanje svete pričesti. Pogotovo je to bilo obavljano u trodnevnici povodom proslave našega zaštitnika, kada su slavljene Mise uz pjevanje Dječjega zbora uza sviranje Danijele Blažević i Petra Renića. Nakon trodnevnih molitvenih priprema što su ih vodili župnik ove župe i župnik iz susjedne župe sa sjedištem u Prisoju don Ivan Aničić, koji je bio i predvoditelj misnoga slavlja na svečani dan u nedjelju. Tada se puku ove župe pridružio primjeren broj vjernika iz Prisoja, Grabovice, Podhuma i Vinice kao i odseljeni župljani u najvećem broju pristigli iz više dijelova Hrvatske. Nakon pozdrava Bogu i svecu svečanim zvonjenjem nanovo oporavljenih zvona, uslijedila je procesija s kipom sv. Franje uz pjevanje litanija svih svetih, među kojima je spomenut i asiški zagovornik. Puk se kretao uokrušce crkve dobrim dijelom po predivnoj uvijek zelenoj ledini s dviju strana crkve i blistavim pločnicima s druge dulje i šire strane s pogledom na brata Sunce, koji je uporno grijao, a tako ga je zvao i slavio ovaj naš ponizni svetac. Sav je puk stajao ispred glavnog ulaza u crkvu gdje je predvoditelj obavio blagoslov, čija se moć širi do nakraj svijeta, a dopire i do samoga neba, te je doticala sve odseljene, one pokojne, njihove potomke i sve žive nasljednike po cijeloj Europi, napose Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, potom Australiji, Americi, Kanadi i po drugim velikim prostranstvima svijeta gdje god Bog ima svoja ljudska stvorenja, a među njima su i naša iz svih sela ove župe Rašeljke i cijeloga Buškog blata. Bilo ih je 1945. godine 10.500, a sada samo jedna tisuća. I sveta Misa bila je molitva za okupljene i odseljene, za žive i pokojne za vrijeme koje je pjevao Župni zbor pod ravnanjem Danijele Blažević.
Don Ivan je lijepo i poticajno propovijedao, u svom mladenačkom svećeničkom stilu i tonu. Ova mu je propovijed najprije izvrsno razdijeljena u četiri cjeline, zatim s dubokim osjećajem proživljenosti i pastoralne iznimne pogođenosti u dubinu srca, te je zahvatila umove i duše ovih tada nazočnih vjernika koji su je spremni pronijeti i kroza svoje kuće i poredana svoja sela, a ostali prisutni iz gradova u Hrvatskoj također su moćni pokoju misao izreći u susretima s ostalim odseljenicima kao znak nade i života u Bogu. Njezina najveća snaga koja će osvojiti i buditi osjećaje leži u tome što je pošla lagano od onoga što je vjernicima gledanjem blisko i sveto, a to je oltarna slika Gabrijela Jurkića u crkvi koju valja gledati i upijati, a zatim taj viđeni motiv uspješno pretvarati u snažnu duhovnu poruku za svakodnevni naš ovozemni ljudski život s radosnim molitvenim vapajima u čast Bogu i svecu, te našim oprostima od grijeha s odobrenjem pape Lava XIV.
I na kraju ovoga slavlja u Rašeljkama župnik don Ilija je rekao: “Da nas sve nabrojene i nespomenute vole Bog i sv. Franjo, najbolji je pokazatelj silno i neizbrojivo mnoštvo pohoditelja u župnome dvoru zadnjih dana, a ti su posjetitelji – pčele. Oni su Božji leteći kukci koji oprašuju biljke i proizvode med. Opisao ih je naš svetac blagoslivljajući ih i slaveći u svome pisanju u čast Bogu. Za sv. Franju pčele su sestrice što ih je proslavio u Pjesmi stvorova, a u povijesti duhovnosti i crkvenoj umjetnosti često se povezuju s njime pčelinje oznake: marljivost, čistoća i slatkoća kršćanskog života, jer one su najvrsniji proizvođači slatkog meda. Pokatkad se na crkvenim mozaicima i umjetninama uz prizore križa i prirode prikazuju i pčele koje naglašavaju ljepotu i sklad Božjeg stvaranja. Bili smo i jesmo Božji pod zagovorom sv. Franje!“
Izvor: Crkva na kamenu
