MOSTAR – Na spomendan Gospe od Krunice, 7. listopada 2026. u 18.00 sati, u samostanu sestara Milosrdnica, na poziv s. predstojnice Alojzije Ramljak, umirovljeni biskup Ratko Perić u koncelebraciji s don Krešimirom Pandžićem, također umirovljenikom, predvodio je sv. Misu. Biskup je najprije pohodio s. Antoanetu Subašić koja strpljivo i s ljubavlju podnosi svoju patnju od 2010. godine. U početku Euharistijskoga slavlja predvoditelj je pozdravio sestre među kojima s. Paulina Kvesić obilježava 60. obljetnicu prvih redovničkih zavjeta, koje je položila u Rimu na današnji nadnevak 1966. godine. Sestra je zaželjela da obljetnica prođe privatno i skromno, a u velikoj zahvalnosti Bogu na svim njegovim milostima, osobito na daru ustrajnosti u zvanju. Misno je čitanje (Gal 2,1-2,7-14) pročitao mostarski bogoslov Leon Lasić, biskup je u homiliji govorio o dnevnom odlomku Evanđelja tumačeći molitvu Očenaša u verziji sv. Luke, nakon toga s. Paulina obnovila zavjete i izmolila Molitvu vjernika. Na kraju sv. Mise radosno je otpjevan himan Tebe Boga hvalimo, s. Davorka odnijela sv. Pričest svojoj rođenoj sestri Antoaneti. Nakon blagoslova večera, ugodan razgovor i posebna zahvala s. Pauline.
Bogoslov Leon čita odlomak iz poslanice Galaćanima
Prenosimo biskupovu homiliju:
DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE
Sv. Luka u današnjem Evanđelju (11,1-4) donosi kako Gospodin Isus, na traženje učenika, poučava ih da se mole Bogu Ocu. Nije to tekst po sv. Mateju (6,9-13) koji svakodnevno izgovaramo, nego vidljivo kraći. Na pr. u sv. Luke nema: koji jesi na nebesima. Zašto? – Ako se obraćamo Bogu Ocu riječju: Oče, to već uključuje da je na nebesima, iako je Bog posvudašnji. Evanđelist Luka nema zaziva: Nego izbavi nas od zloga. Zašto? – Jer se pretpostavlja da je to uključeno u zaziv: Ne uvedi nas u napast. Bog se brine i zato da nas oslobodi od napasnika. A treća rečenica koje nema u sv. Luke jest: Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Zašto nema toga? – Jer, Dođi kraljevstvo tvoje, kraljevstvo u kojem je Otac nebeski Kralj, uključuje njegov um i slobodnu volju kojom božanski upravlja svojim stvorovima. Upravo ćemo o tome nekoliko riječi. Naša molitva Bogu Ocu Budi volja tvoja… može biti izrečena s različitim glasom i odnosom.
1/ Buntovno. Možemo se moliti Bogu izgovarajući riječi Budi volja tvoja s osjećajem gorčine, uvrijeđenosti, poniženosti. Neki Boga doživljavaju kao onoga koji teškim čekićem udara čovjeka po glavi. Kao neprijatelj kojemu se nemoguće oduprijeti. Priča se kako je Ludwig van Beethoven (1770.–1827.), vrhunski njemački skladatelj, ne-praktičan katolik, već od 1801. počeo gubiti sluh, a 1819. posve ga izgubio u oba uha. Glazbenik, a gluh! Nije se mogao s time pomiriti. Otišao u pobunu. Umro je sam samcat. Oni koji su mu prvi našli mrtvo tijelo, vidjeli su da su mu usne uvučene u usta, a šake stisnute kao da ih je podigao u lice Bogu.[1] Ljut kȏ grom! A Bog mu po križu gluhoće dao vrhunski talent glazbe! Više je izradio simfonija i sonata kao nagluh i gluh nego kao zdrav. Ne vidi talenta, nego samo patnju (znao je reći: „Za me je Krist samo Židov na križu!“).
2/ Prepušteno. Možemo Bogu govoriti Budi volja tvoja s nekim prepuštenim tonom, klonulo, rezignirano: Što mogu kada ništa ne mogu?! Pusti neka teku vode niz livade kad već strogi i neumoljivi Bog sve vodi: neka bude po Božju ionako će se samo njegova ispuniti. Uzalud je udarati glavom o zidove egzistencije. Uništit ćeš i glavu i egzistenciju, a ne ćeš ispuniti svoje volje. Čovjek mora prihvatiti volju Božju jer ne može ništa drugo, samo mu je to preostalo! Gotovo kao neka kruta „sudbina“. Taj patnik nema u vidu da Bog želi da se slobodno i s voljom pristaje uz Boga. A treći je način pravi:
3/ Predano. Možemo se moliti Bogu da se ispuni njegova sveta volja tako da se predamo Ocu s potpunim povjerenjem i ljubavlju. Kao kada mališan skače sa zida tati oko vrata. Priznat škotski bibličar William Barclay (1907.–1978.), inače član Episkopalijanske crkve, koji je u 60. godini života posve izgubio sluh, nije mogao dostatno Bogu nazahvaljivati što u svom gradu Glasgowu, gdje je bio profesor, ne može više čuti nesretne huke tramvaja cijelu noć ispod prozora pa se sada, gluh, može posve posvetiti Svetom Pismu. Križ shvatio kao – milost! Takav pravi i vjerni kršćanin može biti uvjeren u dvije stvari:
Prvo, da Bog upravlja svijetom i svakim čovjekom savršenom mudrošću. Bog vodi čovjeka pravim putom. On je vrhunski stručnjak u životu uopće. Što nam se god dogodi, a mi nismo za to krivi, prihvaćamo to ponizno s povjerenjem iz mudre ruke Božje, ne kao udar, nego kao osobit Božji dar.
Drugo, ne samo mudro, nego i s ljubavlju. Mi ne vjerujemo u ljutita Boga, nego u Boga puna mudrosti i ljubavi. Je li nam dao u prvom redu roditelje da po njima doživimo Božju ljubav? Definicija Boga našega jest: „Bog je ljubav!“ (1 Iv 4,16). A to sv. Pavao, koji je nosio „trn u tijelu“ da se zbog uzvišenosti objavâ (2 Kor 12,7) ne uzoholi, nadahnuto piše: „Ta Bog ni svoga Sina ne poštedje, nego ga za sve nas preda! Kako nam onda s njime ne će sve darovati?“ (Rim 8,32). Nitko ne može gledati na križ i sumnjati u Božju ljubav. Kada smo sigurni u tu ljubav, onda lako izgovaramo riječi Budi volja tvoja!
Isus je došao na ovaj svijet izvršiti volju Očevu: „Evo dolazim vršiti volju tvoju“ (Heb 10,9); „Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla“ (Iv 4,34). Nije potrebno ni spominjati da se pod voljom ne razumijeva neki hir ili prohtjev, nego volja naznačuje voljenje, ljubav. Voljeti znači ljubiti, osjećati ljubav. Volja jest ljubav. Svrha Kristova života jest pokazati svijetu volju Očevu, tj. očitovati na koji način Otac voli i vodi svijet. Isus je to pokazao svojim propovijedanjem i svojom žrtvom na Golgoti, podnesenom iz ljubavi prema Ocu i čovječanstvu. A Otac je dopustio razapinjanje i smrt svoga ljubljenoga Sina da bi ga nagradio vječnim uskrsnućem i proslavom na nebu za svu vječnost. To su tajni i čudesni putovi mudre volje Božje. Vjeruješ li ovo, a ne: razumiješ li ovo?
Dakle, smisao molitve, napose ove molbenice Očenaša: Budi volja tvoja, jest u tome da se mudra volja Očeva na nas primijeni, a ne promijeni! Da se čovjek s Božjom voljom uskladi, a ne da Boga molitvom nagoni da se ljudskoj buntovnoj volji prilagodi! Za nas nema ništa bolje – od Božje volje!
ZLATNA JUBILARKA
S. Paulina na dan obilježavanja svoje 60. obljetnice zavjeta
Kočerin, 4. rujna 2016.[2] – Podsjetimo se kako je bilo prije 10 godina. S. Gabrijela, milosrdnica iz Rima, i njezina obitelj, zaželjela da joj rođena sestra Paulina, milosrdnica, ravnateljica Doma starica u Ljubuškom (2005.-2015.) i tada stalna radnica, proslavi 50-u ili Zlatnu obljetnicu svoga redovništva, i to sv. Misom zahvalnicom u župnoj crkvi u rodnom Kočerinu. S. Gabrijela spomenula tadašnjem biskupu bi li predvodio sv. Misu u 23. nedjelju kg. /C/ 4. rujna. Biskup se vidio sa župnikom, a župnik fra Mario zaželio da biskup preuzme ne samo tu “jubilarnu” Misu u 11.00 sati nego i jutarnju u 8.00. A fra Mario s fra Velimirom pokriva više filijala po župi te nedjelje.
Na podnevnoj Misi manje naroda, ali puno više sestara, milosrdnica i franjevki. Došla i provincijalka sestara milosrdnica iz Splita, s. Radoslava, i druge sestre. Sa s. Paulinom u prvom su redu njezina sestra Gabrijela, s. provincijalka i s. Ernestina, predstojnica u Mostaru. Nakon propovijedi s. jubilarka obnavlja svoje redovničke zavjete, čita molitvu vjernika i na kraju iznosi nekoliko riječi mladima o duhovnom zvanju.
Propovjednik je u homiliji govorio o Isusovim nedjeljnim evanđeoskim prispodobama: o gradnji kule za koju domaćin priprema predračun, stručne ruke da sve ispadne kako valja. Ne smije ništa zaboraviti. I kada je sve priredio, onda se daje na posao. Ili: kralj koji ide napasti drugoga kralja mora se raspitati i obavijestiti o stanju u drugoj vojsci, o naoružanju, o mnoštvu vojnika, o snazi, pa tek onda odlučiti hoće li udariti ili će tražiti diplomatske pregovore.
Tako i u duhovnom pogledu: dječaci i djevojčice, mladići i djevojke trebaju najprije biti uvjereni u Isusov poziv u svome srcu, da imaju tjelesno zdravlje, zdravu pamet, da imaju vjeru u Boga, ljubav prema bližnjemu, pratnju u obitelji i ponajviše odricanje od vlastite sebičnosti i strasti.
Biskup je na kraju spomenuo kako je na Ordinarijatu pročitao ovu bilješku mostarskoga biskupa Petra Čule, koncilskoga oca: “Na 7. X. [1965.], svetkovina sv. Krunice, obukao sam u Centocellama [u Rimu] 3 kandidatice SS. Milosrdnica za novicijat (jedna je bila iz Kočerina, druga iz Uzdola kod Prozora, a treća iz Italije) i primio vječne zavjete jedne sestre iz Podravine. Govorio sam najprije talijanski, a onda hrvatski. […] – cijelo sam vrijeme u Rimu pobolijevao, ali sam išao ipak redovito na sjednice Koncila”.[3]
Čestitke cijeloj sestarskoj zajednici u Mostaru, napose s. Paulini na dijamantnoj ustrajnosti u redovničkom životu! Osobito čestitke na ustrajnosti u predanosti i zahvalnosti svetoj volji Božjoj!
[1] Vidi u: Isusovi sakramenti u molitvi Oče naš, Varaždinske Toplice, 2023., str. 35.
[2] Vidi Službeni vjesnik hercegovačkih biskupija, 2/2016., str. 189.
[3] Petar Čule, Kronika biskupije, svezak II., str. 50.
Izvor: Crkva na kamenu
