Svetkovina Uzvišenja Svetoga Križa u znaku novih službi

Foto: Crkva na kamenu

MOSTAR – Svetkovina Uzvišenja Svetoga Križa, koja se u Mostaru obilježava i kao obljetnica posvete Katedrale, svečano je proslavljena u ponedjeljak 14. rujna. Upravo na ovaj dan, 46 godina nakon posvete katedrale Marije Majke Crkve, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji prvi put su vjernicima laicima podijeljene službe lektora i akolita. Misno slavlje predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u koncelebraciji s generalnim vikarom don Nikolom Menalom, katedralnim župnikom don Josipom Galićem i više svećenika, a katedrala je bila ispunjena vjernicima te rodbinom i prijateljima kandidata. Tijekom slavlja u službu lektora i akolita postavljeno je 16 kandidata, a svetkovina je za biskupa Palića imala i posebno značenje jer se toga dana navršilo šest godina otkako je preuzeo službu mostarsko-duvanjskoga biskupa i apostolskoga upravitelja trebinjsko-mrkanskoga.
U službu lektora postavljeni su: Marijana Gagro, Župa sv. Ivana Apostola i Evanđelista – Mostar, Mario Goluža, Župa Svih svetih – Aladinići, Karla Mikulić, Župa sv. Franje Asiškoga – Rasno, Mateo Milićević, Župa sv. Ivana Apostola i Evanđelista – Mostar, Daniela Raguž, Župa Svih svetih – Aladinići, Marko Sesar, Župa Uznesenja BDM – Široki Brijeg, Mate Zelenika, Župa Uznesenja BDM – Široki Brijeg.
U službu akolita postavljeni su:
Ivica Barbarić, Župa sv. Tome Apostola – Mostar, Ivo Bevanda, Župa sv. Mateja Apostola i Evanđelista – Mostar, Marko Čuljak, Župa sv. Mateja Apostola i Evanđelista – Mostar, Ivan Džalto, Župa Marije Majke Crkve – Mostar, Danijel Rakić, Župa sv. Ivana Apostola i Evanđelista – Mostar, Iva Soko, Župa Uznesenja BDM – Široki Brijeg, Blaženko Tikvić, Župa Marije Majke Crkve – Mostar, s. Renata Vukadin, Župa Presvetoga Srca Isusova – Kongora, Darko Zelenika, Župa sv. Mateja Apostola i Evanđelista – Mostar.
U homiliji je biskup Petar Palić povezao značenje novih službi s otajstvom Kristova križa, odgovornošću svih krštenika za život Crkve te potrebom izgradnje većega povjerenja i zajedništva u mjesnoj Crkvi.
Polazeći od čitanja blagdana, biskup je podsjetio da križ, koji je u očima svijeta izgledao kao poraz, u Božjem naumu postaje mjesto pobjede i spasenja. Povezujući događaj iz Knjige Brojeva o mjedenoj zmiji s Isusovim riječima Nikodemu, naglasio je kako Krist, podignut na križ, čovjeku otvara put života.
„U središtu križa stoji riječ: dao. Bog daje Sina. Sin daje sebe. Iz toga dara rađa se život svijeta“, istaknuo je biskup te dodao kako križ i svakoj službi u Crkvi daje pravu mjeru: ono što čovjek prima, prima za izgradnju drugih.
Govoreći kandidatima za službu lektora, biskup je naglasio da im Crkva povjerava služenje Božjoj riječi, koja prije naviještanja drugima mora pronaći mjesto u njihovu vlastitom životu. „Lektor sluša prije nego što čita. Sveto pismo otvara pred sobom prije nego što ga otvori pred okupljenom zajednicom“, kazao je, potaknuvši nove lektore na redovito čitanje i poznavanje Svetoga pisma te na život usklađen s Riječju koju naviještaju. Njihova služba, dodao je, nastavlja se i izvan liturgijskoga slavlja, u obitelji, katehezi i susretima s ljudima koji traže smisao, utjehu ili ohrabrenje.
Akolite je podsjetio na njihovu osobitu povezanost s oltarom i Euharistijom. Blizina oltara, rekao je, treba odgajati za darivanje i osjetljivost prema drugima, osobito prema bolesnima, starima, slabima i svima kojima je potrebna blizina Crkve. „Euharistijski stol i čovjekov život pripadaju istoj Kristovoj ljubavi“, naglasio je.
Posebnu pozornost biskup je posvetio značenju ovoga događaja u iskustvu mjesne Crkve. Podsjetio je da su kroz desetljeća postojale podjele i nepovjerenje među svećenicima i redovnicima, koje su se s vremenom prenosile i među vjernike. Ljudi su tako, kazao je, nerijetko preuzimali podjele svojih pastira i stajali na jednu ili drugu stranu, noseći teret koji nije trebao postati njihovim nasljeđem.
Upravo zbog toga podjela službi lektora i akolita može imati i važnu snagu ozdravljenja međusobnih odnosa. Kada svećenici i redovnici s povjerenjem prepoznaju i prate darove vjernika laika, a laici svoje službe vrše u zajedništvu sa svojim pastirima i cijelom zajednicom, otvara se prostor za drukčiji način življenja Crkve. „Tako među nama raste suradnja, vraća se izgubljeno povjerenje i jača svijest da, unatoč različitim službama i iskustvima, svi pripadamo istomu Kristovu tijelu. Tada i stare podjele postupno gube svoju snagu“, poručio je biskup.
Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa za biskupa Palića imao je i osobno značenje. Naime, na taj se dan navršilo šest godina otkako je preuzeo službu mostarsko-duvanjskoga biskupa i apostolskoga upravitelja trebinjsko-mrkanskoga. Zahvalio je Bogu za darove proteklih godina, za dobro koje je bilo moguće zajednički učiniti, za suradnju i povjerenje, ali i za kušnje kroz koje je mjesna Crkva prolazila. Posebnu zahvalnost izrazio je svećenicima, redovnicima i redovnicama te brojnim vjernicima laicima za otvorenost, molitvu i odgovornost kojom nose život župa i biskupija.
Govoreći potom o mjestu laika u Crkvi, biskup je podsjetio na nauk Drugoga vatikanskog sabora o dostojanstvu i odgovornosti svih krštenika. Krštenjem je vjernik pritjelovljen Kristu i njegovu otajstvenom Tijelu, Crkvi, te postaje dionikom njegove svećeničke, proročke i kraljevske službe, dok ga Duh Sveti u potvrdi snažnije učvršćuje u tom krsnom pozivu.
Naglasio je kako se poslanje laika ostvaruje ponajprije u svakodnevnom životu: u obitelji, odgoju, radu, kulturi i javnom prostoru, dok pojedinim vjernicima Crkva povjerava i ustanovljene službe. Pozvao je i svećenike na otvorenost prema darovima koje Bog daje svome narodu, ističući da župna zajednica raste kada se ti darovi prepoznaju, kada se ljudima pruža potrebna formacija i povjerava odgovornost.
Biskup se osvrnuo i na pojedina uska shvaćanja novih službi, osobito na stav da netko ne bi želio primiti svetu pričest iz ruke akolita. Takva pitanja, kazao je, treba promatrati iz same naravi Euharistije: vjernik koji pristupa pričesti prima Krista, pa osobne simpatije, navike ili predrasude ne mogu određivati odnos prema Euharistiji.
U tom je kontekstu uputio i snažan poziv na ispit savjesti: „Ponekad nas sablažnjava pomisao da bismo svetu pričest primili iz ruke nekoga koga ne prihvaćamo, a premalo pazimo na vlastiti jezik. Upravo jezik zna biti prljaviji od ruku i cijeloga tijela kada njime vrijeđamo, ogovaramo, ponižavamo ili sijemo nepovjerenje.“ Podsjetio je da istim jezikom vjernik izgovara molitve i prima Tijelo Kristovo te zaključio: „Zato se svi trebamo manje pitati čija nam ruka pruža Tijelo Gospodnje, a više kakvim ga srcem i kakvim jezikom primamo.“
Nove lektore i akolite ohrabrio je da ih moguća nerazumijevanja ne obeshrabre, nego da svoju službu vrše mirno, ponizno i vjerno. Njihov odnos prema ljudima i vjernost onome što im je Crkva povjerila bit će, kako je rekao, najbolji odgovor i pomoći će da ono što je danas nekima novo postupno bude prepoznato kao dar cijeloj zajednici.
Na kraju je biskup pozvao na nadilaženje predodžbe prema kojoj je Crkva prostor djelovanja nekolicine, dok ostali tek dolaze, slušaju, promatraju i odlaze. Podsjetio je na Pavlovu sliku Crkve kao tijela s mnogim udovima, u kojemu svaki ima svoje mjesto i svoj dar, a svi pripadaju istomu Gospodinu.
Obraćajući se kandidatima u katedralnoj crkvi, „majci svih crkava Mostarsko-duvanjske biskupije“, potaknuo je lektore da Božja riječ bude njihova svakodnevna škola, a akolite da iz blizine Euharistije uče prepoznavati Krista u braći i sestrama.
„Neka ovaj prvi čin ustanovljenja lektora i akolita među laicima u našim biskupijama bude početak još odgovornijega zajedničkog hoda svećenika i vjernika laika, svakoga prema njegovu pozivu i daru“, poručio je biskup.
Homiliju je zaključio vraćajući pogled prema križu: „A iznad svih naših službi, planova i zauzetosti neka uvijek ostane uzdignut Kristov križ. Jer od njega učimo kako se služi. I od njega primamo život.“
Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor “Marija” pod vodstvom don Luke Cvitanovića i uz orguljsku pratnju don Ivana Marčića. Posluživali su bogoslovi Mostarsko-duvanjske biskupije.

 

Izvor: Crkva na kamenu