Povodom 72. obljetnice komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, 14 dijecezanskih svećenika i jedne časne sestre, 12. veljače, u Franjevačkom samostanu u Mostaru, u organizaciji udruge “Središte Hrvatskoga svjetskoga kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama” u BiH, održana tribina “Istinom do pomirbe”.
U dvorani “Pod zvonikom” nazočne su pozdravili gvardijan mostarskoga samostana fra Danko Perutina i predsjednica udruge “Središte Hrvatskoga svjetskoga kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama” u BiH, Anita Martinac. “O temama kojih se dotičemo svojim programskim ciljevima moglo bi se mnogo govoriti ali s obzirom da se u našoj Udruzi okupljaju uglavnom operativne i vrlo konkretne osobe, radije ćemo djelovati. Ipak, rad na unaprijeđenju i zaštiti ustavno-pravnoga položaja hrvatskoga naroda u BIH; istraživanje svih oblika djelovanja totalitarnih sustava kao i suočavanje s njihovim posljedicama; djelovanje na podizanju stupnja svijesti o stvarnom karakteru totalitarnih režima, te masovnoga kršenja ljudskih ili kolektivnih prava; rad na istraživanju i prosudbama ostataka dogmi totalitarnih sustava u obrazovanju, znanosti, gospodarstvu, javnoj upravi, medijima, kulturi i ostalim životnim područijima, te rad na demokratizaciji ovdašnjega društva sukladno standardima Europske unije i zapadnoga civiliziranoga kruga, samo su neki od programskih ciljeva zacrtanih u statutu naše Udruge koja djeluje u potpunoj koordinaciji s planetarno poznatim Hrvatskim svjetskim kongresom”, kazala je Anita Martinac predstavljajući Udrugu.
Hrvoje Mandić, djelatnik Hrvatskoga dokumentacijskog centra Domovinskoga rata u BiH izložio je referat na temu “Hercegovački franjevci i spašavanje žrtava ustaških progona u Mostaru 1941-1945”. “Najpoznatiji primjer spašavanje jest onaj Olge Humo, inače supruge Avde Hume i kćeri istaknutoga pripadnika tadašnje jugoslavenske izbjegličke vlade u Londonu, koja je krajem rata bila Titov osobni prevoditelj u Vrhovnom štabu i svojevrsna veza prema Britancima, Subašićem i izbjegličkom vladom u Londonu. Postoje i nepobitni dokazi da su Avdo Humo i Vaso Miskin Crni sve do studenoga 1944. slali svoje emisare prema tadašnjem provincijalu fra Leu Petroviću kako bi ga pridobili na svoju stranu. Kako je pozive odbio, i ostao sa svojom subraćom, podijelili su sudbinu i toga kobnog 14. veljače 1945.”, istaknuo je Mandić.
“Politološko-ideološki aspekti stradavanja hercegovačkih franjevaca”, tema je koju je nazočnima izložio magistar Dražen Barbarić, s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru. “Posve je jasno da se eliminacijom svih relevantnih prijeratnih političkih stranaka i aktera upravo Katolička Crkva, kako u Hercegovini tako i šire, zatekla na ideološkoj vjetrometini totalitarnoga komunističkog režima koji nije trpio druge hegemone. Pogotovo ne one s dijametralno suprotnim ideološkim odrednicama, koje su imale ključni utjecaj u narodu. Partijski vrh na čelu s Titom iznimno se bojao utjecaja Katoličke Crkve, u prvom redu zbog njezina institucionalnoga apolitičnoga karaktera koji se nije mogao obuzdati ili pak zabraniti poput političkih stranaka. Drugim riječima, ‘KPJ je Crkvu doživljavala ne samo kao opasnoga političkog protivnika, nego kao protivnika pred kojim je nemoćna’. Stoga su i primijenili tako drastične metode na ‘čišćenju prostora’ i uspostavi svoje hegemonije. Međutim, i to je bilo uzalud. Katolička Crkva je i to nadživjela – Komunistička partija i država u kojoj su zločini činjeni nisu”, istaknuo je Barbarić, dodajući kako pitanje zapovjedne odgovornosti u svakom totalitarnom sustavu nameće zdrava logika.
Govoreći na temu “Značaj istraživanja totalitarnih sustava i suočavanja s prošlošću”, dr. Ivo Lučić, istaknuo je kako totalitarni komunizam uvijek progovara govorom mržnje, tražeći svoj antipod s druge strane. “Sve svoje političke protivnike komunisti su oduvijek etiketirali fašistima. Tome svjedočimo i u posljednje vrijeme kada određene političke grupacije interese cijeloga jednog naroda etiketiraju fašizmom. Tome smo svjedočili i u vrijeme Miloševićeve velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku i BiH. Tome smo svjedočili i u vrijeme postojanja Jugoslavije a bilo je i tragikomičnih scena kada je Tito etiketirao Staljina fašistom. I obrnuto. Sve to pratili su neviđeni zločini na prostoru od Vladivostoka do Trsta uz pokušaje uvjeravanja javnosti kako se to čini zbog boljega sutra. Međutim, činiti zločine zbog boljega sutra jest ludost. Stoga, sve rasprave o suočavanju s prošlošću ne vode se zbog prošlosti, kako neki ističu, nego isključivo zbog budućnosti. Komunisti i danas, izbjegavajući kritički govoriti o prošlosti, ne čine to zbog prošlosti nego zbog novih pozicioniranja u budućnosti”, rekao je Lučić.
Suorganizatori tribine bili su Vicepostulatura postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” na čelu s fra Miljenkom Stojićem i Franjevački samostan u Mostaru na čelu s gvardijanom Dankom Perutinom.
Značajan doprinos raspoloženju nazočnih, s tri glazbene točke, dao je i Zbor mladih “Petrus”.
Izvor: Crkva na kamenu
