Završetak Godine milosrđa

Foto: Viki Zelić

MOSTAR – Na 33. nedjelju kroz godinu, 13. studenoga 2016., partikularne Crkve ili biskupije zatvaraju izvanrednu jubilejsku Godinu Božjega milosrđa. Tako je u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve mjesni biskup Ratko Perić s koncelebrantima s fra Miljenkom Štekom, provincijalom hercegovačkih franjevaca; župnikom mons. Lukom Pavlovićem, msgr. Antom Brajkom, fra Đanijem Kordićem, karmelićaninom iz Pastoralnoga centra na Buškom jezeru, don Davorom Berezovskim i don Marinom Skenderom predvodio misno slavlje i održao propovijed o jednomu od duhovnih djela milosrđa. Na svršetku sv. Mise katedralni je zbor Marija intonirao Gospin “Veliča duša moja Gospodina”. Nakon završnoga misnog blagoslova otpočele su pučke misije koje vode dvojica salezijanaca iz Zagreba: don Damir Stojić i don Mihovil Kurkut. Veliko mnoštvo naroda koje je sudjelovalo u sv. Misi ostalo je na misionarevu predavanju.

Prenosimo biskupovu propovijed:

NEUKA POUČITI

Bogoljubni vjernici!

Nalazimo se na svršetku izvanredne jubilejske “Godine Božjega milosrđa” koju je prošle godine na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije papa Franjo otvorio i svima nama preporučio da razmišljamo o milosrđu Božjem i primjenjujemo ga na sebe kao balzam na svoj skrušeni život. Mi danas zaključujemo ovu Jubilarnu godinu, a Papa će je zaključiti sljedeće nedjelje, na svetkovinu Krista Kralja. A Bog nas i dalje prati svojim milosrđem kako se budemo kajali i molili ga za oproštenje. Izabrali smo temu ove propovijedi:

Neuka poučiti – tj. jedno od Sedam duhovnih djela milosrđa. Drugo po redu, kako ga predstavlja Katekizam Katoličke Crkve. Sastavljeno je od dvije riječi: Neuka poučiti. Neukost ili neznanje ne odnosi se, barem ne na prvom mjestu, na naše nepoznavanje ljudskih znanstvenih područja i grana: matematike, fizike, kemije, povijesti, biologije, sociologije, psihologije, raznih jezika i književnosti i umjetnosti, nego se odnosi u prvom redu na naše znanje Božjih istina, Božjih zapovijedi i zakona. I na naše opsluživanje tih zakona. Inače ne bismo o tim ljudskim granama govorili u katedrali, koja je katedra Božje istine i morala. A sveučilišne katedre trebale bi biti rasadišta znanstvenih podataka i prouka.

Ljudska neukost. Svima je nama odraslima znano da se svi mi bez iznimke neuki rađamo. Znanje nam je na nuli. Razmišljanje na nuli. Zaključivanje na nuli. Potpuno neuki i nevješti, nepismeni i neobrazovani, neupućeni i neprosvijećeni. Ali svima nam je poznato da svako dijete ima urođene duševne sposobnosti razuma i volje koje se tijekom vremena u ovom smrtnom tijelu u povoljnim uvjetima sve više i više razvijaju po nekom unutarnjem zakonu kako ga je Bog upisao u našu narav. Tako da već kao djeca ponešto oko sebe shvaćamo, ponešto i zapamtimo, o svemu tome pomalo razmišljamo i donosimo neke maglovite zaključke. Tako se djeca do treće godine tek počinju snalaziti u obiteljskom prostoru, do šeste se godine razvijaju i međusobno igraju i svađaju u vrtiću ili u dvorištu, kao dječaci i djevojčice početkom škole ulaze u sustav, plan i program, što moraju učiti, kako zapamtiti i učiteljici znati odgovoriti od onoga što je u pameti ostalo. I tako kao mladići i djevojke napreduju tijekom života šireći obzorja svoga znanja. Tako se ona početna neukost pobjeđuje, pismenost širi, znanje stječe.

Mi ovdje ne govorimo o tom školskom, svjetovnom, ovosvjetskom neznanju i znanju, neukosti i naukovanju. Ne promatramo kako od neuka postaje učen čovjek: od neznalice znanstvenik, od čobanina akademik, nobelovac. Ne. Mi ovdje u katedrali govorimo o Božjem znanju koje nas neuke čini mudrima, nas nerazumne razumnima, nas nerazborite razboritima. U pitanju je dakle znanje koje nam daje vječne neprolazne istine u ovom vremenitom prolaznom svijetu. Zato ne ćemo se nikada domoći Nobelove nagrade kako god poznavali Bibliju, patristiku, teologiju srednjega vijeka ili sav nauk 21 ekumenskoga koncila. Neke će takve učene glave, ali pod uvjetom da su sveti i svetice Božje, Crkva proglasiti crkvenim naučiteljima i naučiteljicama, ali ne će osvojiti Nobelove nagrade zbog produbljenja i originalna tumačenja Biblije i teologije. Reći ćeš: Kako je onda Majka Terezija 1979. primila Nobelovu nagradu? – Nije je primila zato što dobro zna katekizam, nego zato što se s pomoću toga katekizma borila za mir u svijetu. Zato što je svojim radom i djelovanjem svojih sestara umanjivala bijedu smrtnika, ublaživala stanje siromašnih koji su prava prijetnja miru u svijetu. Ona se na dan primanja Nobelove nagrade odrekla svečane večere koja se priređuje u čast nobelovki ili nobelovcu. Ona im je rekla, tim bogatašima i velikašima koji dijele Nobelovu nagradu i uz nagradu večeru: Tih 6000 dolara, umjesto za večeru meni u čast, podajte ih siromasima u Kalkuti koji će se od toga hraniti cijelu godinu! Ona se sa svojim susestrama borila i bori za svakoga čovjeka, za njegovo dostojanstvo i njegove urođene vrijednosti i sposobnosti, bez postavljanja nacionalnih ili vjerskih granica. Ona je mirotvorka. Blago tebi, Terezijo, Majko mirotvorko, kćeri ćeš se Božjom zvati! Sveticom Božjom – eto prije dva mjeseca i kanonizirana! Osvojila i Nobelovu i Božju nagradu.

Božje znanje. Mi u Crkvi kažemo da su tri vjerske službe biskupa i svećenika: zadaća poučavanja, zadaća posvećivanja i zadaća upravljanja.

Zadaća poučavanja u božanskim istinama kako nam ih prenosi Biblija, kršćanska Predaja i živo crkveno Učiteljstvo. Zato svakoga tjedna župni vjeronauk za školarce. Zato svake nedjelje homilija na temu biblijskih čitanja ili propovijed prema izboru misnikovu. Zato posebne pouke za prvopričesnike, kateheze za krizmanike, vjeronaučni tečajevi za zaručnike, teološki studij za ređenike, pouke za razne uzraste vjernika. Ako upitaš jednoga modernoga neuka čovjeka: Znaš li ti nabrojiti Božje zapovijedi? On će vjerojatno odgovoriti da ne zna. A jesi li čuo: Ne ubij! – Jesam, odgovorit će. A tko ti je to rekao? – Policija. Jesi li čuo: Ne ukradi? – Jesam. Tko ti je to kazao? – Policija. Jesi li čuo: Ne laži. – Jesam. Tko te tomu naučio? – Policija. Znači znadeš samo te tri zapovijedi koje su i policijom zaštićene. A ima ih još sedam koje su zaštićene Božjim sankcijama i policijama, nagradom ili kaznom.

Zatim zadaća posvećivanja po svetim sakramentima počevši od krštenja do ženidbena veza, do svećeničkoga reda ili do bolesničkoga pomazanja.

I zadaća upravljanja crkvenim ustanovama, župama, biskupijama obuhvaćajući sve zakone o imovini i o redu služenja u pouci i posveti.

Vidite li da je na prvom mjestu zadaća poučavanja, propovijedanja, katehiziranja, studiranja, držanja pučkih misija.

Gospodin je Isus, Učitelj i Propovjednik, na prvo mjesto stavio poučavanje naroda. Nije mogao gledati neuki narod, kao ovce bez pastira, a da ga u svome milosrđu ne poučava. Ako ga se ne pouči, kako će opsluživati sve Božje zapovijedi. U tome je on sam pokazao primjer i vrhunsko znanje i umijeće kroz one tri godine svoga javnog djelovanja. On, nakon kušnje u pustinji, poče propovijedati “obratite se, ta približilo se kraljevstvo” Božje (Mt 4,17). Naučavaše po njihovim sinagogama. Njegovi slušatelji bijahu zaneseni njegovim naukom! Učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. I svi su se divili milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Riječ mu je bila privlačna, šarmantna i šokantna. Vazda kao da je prvi put čuješ!

‑ Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao! (Lk 11,27), uzvikuje ona žena usred propovijedi.

‑ Sav je narod bio očaran njegovim naukom (Mk 11,18).

‑ Visio o njegovoj riječi ( Lk 19,48).

– Kako li snažna govora! govorahu tisuće muškaraca, koji su znali što znači muški propovijedati.

Dočuli i farizeji za Isusa propovjednika. Ne mogu mirovati. Stoga šalju policiju da ga uhiti i privede. Stražari odoše i vratiše se praznih ruku.

– Zašto ga ne dovedoste? upitaše glavari svećenički i starješine narodne.

– Nikad nitko nigdje ovako govorio nije, odvratiše stražari.

Nato će im farizeji:

– Zar ste se i vi dali zavesti? (Iv 7,32.44-46).

– Pođite vi pa ga uhitite, svežite i dovedite, odgovoriše stražari. Pa kada on vas zavede na pravi put, kada vas sveže u savjesti i dovede pred Boga… Govorio je kao onaj koji ima auktoritet, koji govori srcu ljudskomu!

Svakomu od nas najveća je čast da nas ovako neuke Isus poučava. Čast nam je imati Isusa za učitelja. Ima li veće povlastice i priznanja od toga? Jer kada on propovijeda, ne razvija samo spoznaju u našoj glavi, on mijenja odluku u našem srcu. On obraća srca za 180 stupnjeva da se usmjerimo prema Gospodinu. On ispravlja naša tjelesna stajališta i duhovna motrišta. Njegovo znanje nije samo neuka poučiti, nego on takvim znanjem daje moć obraćenja, otvara put spasenja.

Isusove riječi ne samo poučavaju nego i liječe, blago i milosrdno. Blago onomu tko se rado daje poučiti Isusovim Evanđeljem.

 

Izvor: Crkva na kamenu/KIUM