Škabrnja: Obilježena 35. obljetnica stradanja u Domovinskom ratu

Foto: IKA

Gospićko-senjski biskup Marko Medo predvodio je u srijedu, 18. studenoga, u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji misu za Domovinu i hrvatske branitelje uz 35. obljetnicu stradanja toga mjesta u Domovinskom ratu, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.

Na poziv zadarskoga nadbiskupa Milana Zgrablića, uz domaćina, koncelebrirali su riječki nadbiskup Mate Uzinić, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, šibenski biskup Tomislav Rogić, dubrovački biskup Roko Glasnović, hvarski biskup Ranko Vidović, kotorski biskup Mladen Vukšić i umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Koncelebrirali su i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije vlč. Krunoslav Novak, riječki generalni vikar mons. Mario Tomljanović, šibenski generalni vikar mons. Tomislav Subotičanec, zadarski generalni vikar mons. Ante Sorić, rektor sinjske manje bazilike fra Marinko Vukman i vicerektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu vlč. Josip Đurin.

„Škabrnja i Vukovar su mjesta povezanosti između živih i mrtvih, između vremena i vječnosti; raskrižja između zaborava i sjećanja, između ravnodušnosti i suosjećanja“, rekao je biskup Medo na početku homilije. Istaknuo je da ljudski razum ne nalazi riječi utjehe za majku čiji je sin masakriran i ubijen.

„U podrumima Škabrnje mnogi su molili riječima koje je Krist izgovorio na križu: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’. Na svome križu dokučili su spasonosnu snagu Kristove muke i povjerovali da njihova muka nije uzaludna“, rekao je.

Poručio je da su mnogi svojim križevima oplemenili Hrvatsku. Promatrajući brojne križeve na mjestima stradanja od Vukovara do Dubrovnika, dublje se razumije mudrost križa i vrijednost trpljenja nevinih i nemoćnih. Zato su ti križevi naša tuga, ali i naš kršćanski i hrvatski ponos, naglasio je.

Svijet je 18. studenoga 1991. vidio samo vanjske prizore: spaljene kuće, crkvu srušenu do temelja i masovnu grobnicu, rekao je biskup.

„Ali, vjera vidi dalje od toga. Ona vidi i sve žrtve Škabrnje koje počivaju u Božjoj ruci. Bog nije želio njihovu patnju i smrt. U svjetlu Kristova križa, njihova patnja nije izgubljena. Križ je za svakoga knjiga mudrosti u kojoj možemo pronaći smisao i najtragičnijih stranica svoga života“, poručio je.

Podsjetio je da su prvi kršćani bilježili dane kada su svjedoci vjere podnijeli mučeništvo te da je tako nastao kršćanski kalendar. Na obljetnicu njihove smrti dolazili su na mjesto stradanja, ne slaveći smrt kao poraz, nego kao prijelaz praga vječnosti i rođendan za nebo. Ondje su slavili misu, navješćujući Gospodinovu smrt, slaveći njegovo uskrsnuće i iščekujući njegov slavni dolazak. Kada su stekli slobodu, na tim su mjestima gradili crkve.

Biskup je rekao da i Ulica 18. studenoga 1991. u Škabrnji i kolona sjećanja svake godine ispisuju takav kalendar. Hrvatska u svojem kalendaru toga dana ima imena Vukovara i Škabrnje, ispisana krvlju nevinih. Dodao je da mudrost križa daje snagu za molitvu i za neprijatelje, kako bi se obratili sa zloga puta.

„Opraštanje je Božji dar koji čisti nutrinu ranjenoga, da zlo ne pobijedi dvaput: jednom kad je ubijalo, a drugi put kad bi u našim srcima ostavilo mržnju“, istaknuo je.

Mudrost Kristova križa teško je razumjeti i prihvatiti, ali ona nije izraz rezignacije i nemoći, rekao je biskup, podsjetivši na riječi apostola Pavla: „Ne daj se pobijediti zlu, nego dobrim pobjeđuj zlo!“ (Rim 12, 14.21).

„To je čvrsto uporište na kojem se može graditi bolje sutra i put kojim se zaustavlja spirala zla. To nipošto ne znači da se nevine žrtve smiju zaboraviti, niti da se istina smije prešutjeti.

Prešućivanje ili umanjivanje zločina znači ponovno ubijanje žrtve, ovaj put šutnjom. Mnogi počinjeni zločini do danas nisu kažnjeni, mnogi počinitelji nikada nisu odgovarali, a obitelji i danas s pravom traže istinu i pravdu. Tko obitelji uskraćuje pravo da pokopa svoje mrtve, ne niječe samo njihovu bol, nego i ono što čovjeka čini čovjekom. Ni jedna majka više ne bi smjela otići s ovoga svijeta, a da ne zna gdje joj počiva dijete. Pravda nije osveta; pravda je dug koji dugujemo žrtvama“, poručio je biskup Medo.

Upozorio je da su počinitelji pokušali izbrisati tragove zločina paljenjem kuća, bacanjem tijela u jame i šutnjom.

„Tragovi se mogu prikriti, ali istina ne može. Krv nevinih s ove zemlje viče k Bogu. Ne viče za osvetom – viče za istinom, pravdom i sjećanjem. Pred Bogom ništa nije skriveno: ni jedan podrum, ni jedna jama u Škabrnji, Ovčari, Nadinu i diljem naše Domovine. Sami smo osjetili tu bol na koži svoga naroda. I tu bol više nitko, ni jedan narod ne bi trebao doživjeti“, rekao je.

Istaknuo je da u Škabrnji i Vukovaru cijela Hrvatska zastaje pred bolnim ranama.

„Nevine žrtve su vjerovale da je bolje nevin podnositi patnju, nego je nanositi drugome. Pozvani smo očistiti svoje pamćenje i srce“, potaknuo je biskup, naglasivši da nas Škabrnja i Vukovar ne uče mrziti.

„Prošlost ne treba zaboraviti, ali ne smijemo biti njeni zarobljenici. Ideologije koje su nastale na laži i mržnji iza sebe su ostavile jame, logore i spaljenu zemlju. Posljedice takvih ideologija su grobovi nevinih ljudi, njihove obitelji i ugašena ognjišta. Ni jedna zastava, ni jedna zvijezda petokraka i znak nije vrjedniji od djeteta iz škabrnjskog i vukovarskog podruma. Tko to zaboravi, već je zakoračio na put koji vodi u jamu“, upozorio je.

Dodao je da svaki narod i pojedinac slobodno bira između slobode i ropstva, istine i laži te kulture života i kulture smrti.

„Pred Hrvatskom i cijelim svijetom stoji mučenička Škabrnja sa svojim grobovima i križevima, simbolima patnje, ali i vjere. Neka to bude njen trajni govor našem narodu i svijetu, od kojeg treba učiti“, poručio je biskup Medo i molio Boga da nevine žrtve ne budu uzaludne za domovinu ni za svijet.

Na početku mise okupljenima se obratio nadbiskup Zgrablić.

„Na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, pred Gospodina donosimo bol i zahvalnost, imena i lica naših pokojnih, patnju njihovih obitelji i molitvu za mir. Na mjestu posvećenom patnjom tolikih nedužnih ljudi, želimo biti blizu jedni drugima i zajedno se povjeriti Bogu, izvoru naše utjehe i nade“, rekao je.

Zahvalio je hrvatskim braniteljima za žrtvu i služenje slobodi domovine. Posebno je istaknuo branitelje s invaliditetom i sve koji trajno nose tjelesne i duševne posljedice rata te obitelji poginulih, ubijenih i nestalih u Domovinskom ratu. Izrazio je molitveno zajedništvo s biskupima i vjernicima u Vukovaru, u vjeri i nadi u uskrsnuće te zajedničkoj molitvi za pokojne, utjehu obiteljima, mir i pomirenje u domovini.

„Vukovar i Škabrnja postali su simboli patnje svih stradalnika Domovinskog rata. U njihovom spomenu obuhvaćamo svaki prekinuti život, svaku ožalošćenu obitelj i razoreni dom. Molimo za sve pokojne, za branitelje i civile, za sve žrtve Domovinskog rata u cijeloj domovini. Neka ih Gospodin primi u svoj vječni mir, a ranjenima i ožalošćenima daruje utjehu i snagu“, poručio je nadbiskup.

Potaknuo je na čuvanje istine o stradanju u Domovinskom ratu te zauzimanje za pravednost i dostojanstvo svake žrtve. Pozvao je i da se mladim naraštajima prenesu istina o prošlosti, poštovanje prema svakom životu i odgovornost za budućnost domovine.

U misi su sudjelovali predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske Orsat Miljenić, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Ante Sanader, ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministar financija Tomislav Ćorić, ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, ministar turizma i sporta Tonči Glavina te ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić. Nazočili su i saborski zastupnici, predstavnici Hrvatske vojske i policije, zadarski župan Josip Bilaver, načelnik Općine Škabrnja Ivan Škara i general Ante Gotovina.

Okupljene je pozdravio i škabrnjski župnik don Ante Delić.

Prije mise u predjelu Ambar, gdje je 18. studenoga 1991. u masakru ubijeno 44 civila, uglavnom starije dobi, održan je komemorativni program. Pročitana su i svjedočanstva Škabrnjana o Domovinskom ratu.

Nakon komemoracije kolona s više tisuća sudionika iz Hrvatske i inozemstva uputila se prema spomen-obilježju masovne grobnice kod Osnovne škole Vladimira Nazora u Škabrnji. Ondje je izaslanstvo zadarske Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata položilo vijenac i zapalilo svijeće, a pridružili su mu se i brojni pojedinci.

Nakon mise kolona sjećanja krenula je od župne crkve prema mjesnom groblju sv. Luke. Kod središnjega križa izmoljena je molitva s odrješenjem za pokojne, a sva su izaslanstva položila vijence i zapalila svijeće, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.

Izvor: Crkva na kamenu/IKA