XVI. Karmelijada u Remetama – „Krjeposti – put svetosti“

Od 4. do 6. listopada 2019. u zagrebačkim Remetama održan je 16. po redu nacionalni susret mladih u duhu Karmela, pod već poznatim imenom – Karmelijada. Karmelijada je trodnevni susret (duhovna obnova) koji je prožet molitvom, pjesmom, katehezama, svjedočanstvima, radionicama…ali i neizostavan dio Karmelijade čine Sat šutnje, Klanjanje, svakodnevna Euharistija i prilika za razgovor te Ispovijed. Zadnjih nekoliko godina na Karmelijadi sudjeluje oko 250 mladih, uglavnom srednjoškolaca i studenata među kojima je bio i autobus mladih iz Gabela Polja.

No Karmelijada ne traje samo tri dana. Za Karmelijadu se mladi pripremaju kroz godinu na susretima u svojim zajednicama i molitvena priprema je vrlo važna.

Sastav sudionika na Karmelijadi je vrlo raznolik – od mladih Karmela BSI koji se okupljaju tjedno oko sestara, mladih koji su primili Škapular, bili na nekoj duhovnoj obnovi, mladih koji se okupljaju oko braće Karmelićana…pa sve do onih pojedinaca koji su bili privučeni zajedništvom mladih. Svatko je pronašao nešto za sebe.

I ove godine, uz naše mlade iz Hercegovine, sudjelovali su mladi iz Splita, Bibinja, s otoka Krka, iz Slavonskog Broda, iz Istre te mladi iz zagrebačkih zajednica Vrhovec i Strmec, a naši predivni domaćini bili su mladi iz Remeta. No Karmelijada je imala i internacionalni karakter jer je s nama bila kandidatica iz Mađarske i dvije sestre iz Italije.

Za čitavu organizaciju i izvedbu programa brinuli su se braća Karmelićani, sestre Karmelićanke BSI i neizostavni animatori koji su zaista uložili puno truda kako bi sve dobro funkcioniralo.

Karmelijadu smo započeli okupljanjem u petak 4. listopada 2019. oko 16.30 sati pred samostanskim ulazom gdje su nas braća Karmelićani dočekali sa sokom i grickalicama. Nakon odlaganja svojih osobnih stvari mladi su formirali procesiju te smo svi zajedno u molitvi i pjesmi ušli u svetište Majke Božje remetske te tako i službeno započeli.

Mlade je na samom početku pozdravio otac Stjepan Vidak, prior remetskog samostana te je mladima izrazio srdačnu dobrodošlicu. Nakon njega je s. Marija Dijana Mlinarić, karmelićanka BSI, objasnila razlog zašto smo se odlučili na ovo geslo i govorila je o važnosti krjeposnog života. Istaknula je mladima kako je osobito važno razvijati krjeposti razboritosti i jakosti jer je bez te dvije krjeposti vrlo teško razvijati bilo što drugo u životu.

Po završetku tog uvodnog dijela te tehničkih napomena uslijedila je sv. Misa koju je predslavio otac Stjepan, a glazbeno animirao zbor mladih iz Remeta. Nakon sv. Mise svaka skupina se predstavila svim sudionicama i svaka grupa je bila kreativna na svoj način. Sve su to na jedan simpatičan način vodili i povezali naša karmelska braća brat Stanko Pažin i brat Marko Maglić. Tu prvu večer smo mlade podijelili po malim skupinama i svaka skupina je nosila ime jednog karmelskog sveca. Mladi su igrali igre upoznavanja, družili se s novim ljudima i vrlo brzo su se sprijateljili.

Vrlo brzo je otkucalo 22 sata kad je došao trenutak odlaska u obitelji. Oko pedesetak obitelji remetske župe otvorilo je vrata svojih domova i obitelji mladima koji su došli na Karmelijadu. I to je zajedništvo bilo velik dar i domaćinima i samim mladima.

Drugog dana smo se svi našli u OŠ Bukovac gdje se odvijala većina programa. Dan je započeo zajedničkom molitvom Časoslova nakon čega je p. Stjepan imao prvu katehezu o krjeposti poniznosti. Govorio je o stupnjevima poniznosti i započeo od biblijske poniznosti koja je skromnost koja je oprečna taštini. Tašt čovjek želi biti viđen, uzdaje se u svoju pravednost. To je stav farizeja koji se molio Bogu i podcjenjivao carinika. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi… Carinik se ponizan pred Bogom nije usudio niti glavu podići jer skroman čovjek se ne pouzdaje sam u sebe. 2. stupanj: suprotnost oholosti: stav grešnog stvora pred Svemogućim i triput Svetim. I ovdje je primjer carinika. Ohol čovjek zabacuje svaku ovisnost, umišlja sebi da je jednak Bogu, ne ljubi prijekore, opomene, i njemu je poniznost odvratna, drsko griješi i smije se Božjim slugama i Božjim obećanjima. Ja i nitko drugi, to je oholica.

3. stupanj: poniznost Kristova koji nas svojim poniženjem spašava i poziva svoje učenike da s ljubavlju služe svojoj braći kako bi se tako u svima proslavio Bog. Završne riječi oca Stjepana bile su slijedeće: „Poniznost se može ukorijeniti u srcu samo poniženjima. Bez njih nema ni poniznosti ni svetosti. Ako nisi kadar podnijeti ili prikazati neka poniženja, nisi ponizan i nisi na putu svetosti. Svetost koju Bog daruje svojoj Crkvi dolazi preko poniženja njegova Sina: to je put. Poniženje te vodi do toga da postaješ sličan Isusu, to je nezaobilazan dio nasljedovanja Krista.“

Poslije mini pauze uz ples i bans došlo je vrijeme za drugu katehezu. Održao ju je brat Stanko Pažin. Govorio je o krjeposti pouzadanja i Maloj Tereziji.

Na početku je istaknuo kako je krjepost pouzdanja nama jako potrebna krjepost, a kod Male Terezije ta se krjepost posebno očitovala. Svima nam je težak taj proces predanja da se u Njega potpuno puzdajemo i da u Njega imamo istinsko povjerenje bez zadrške. Mi ljudi imamo uvijek potrebu za računicom.

Mala Terezija ulazi u samostan sa 14 godina. Ulazi u jedan stroži samostan i polako se razvijaju njene krjeposti, a osobito krjepost pouzdanja zbog koje ju je Crkva proglasila svetom. Ona je sama po sebi bila jako slaba, ali ona nad svojom slabošću i nemoću NE OČAJAVA. Ona je upravo zbog nemogućnosti činjenja velikih stvari postala sveta jer je činila male stvari s velikom ljubavlju.

Terezija razvija cijelu teologiju od činjenice da ona iz svoje ljudske dimenzije ne može dati puno. Daje koliko može i pouzdaje se u Gospodina da će On učiniti sve.

Dok je ona bila magistra novakinja rekla je jednoj novakinji da joj se čini poput malog djeteta koji puže i koje se neprestano pokušava podignuti na stepenicu, ali se opet vrati natrag. I ona kaže novakinji: „Ostani ti poput tog djeteta i nastavi pokušavati.“ Jer naglašava kako je bitno pokušavati…s velikim povjerenjem u Boga. Ona želi biti i ostati malena u životu jer vjeruje da će Bogu biti lakše podignuti je u Nebo.

Brat Stanko je završio slijedećim riječima: „Mi smo ljudi na zemlji podvrgnuti padovima i grijesima. Većina od nas nije pozvana neka herojska djela i krjeposti nego put ovih malih svakodnevnih poticaja. A Mala Terezija je tu jako dobar poticaj. I svi smo pozvani na svetost.“

Po završetku druge kateheze uslijedile su radionice o krjepostima koje su pripremili vrijedni animatori.

Popodnevni dio smo proveli u prirodi što hodajući i moleći, što bivajući u tišini s Bogom i sa sobom. Bio je prekrasan prizor vidjeti tolike mlade raspršene po livadi u tišini i sabranosti.

To mini hodočašće smo završili u novom Gospinom vrtu pokraj Svetišta gdje smo ujedno i napravili svoju milenijsku fotografiju.

U 18.30 sati započela je sv. Misa koju je predslavio karmelski mladomisnik otac Nikola Grizelj i po završetku se sv. Mise oko dvadesetak mladih je primilo Škapular i na taj način su odlučili posvetiti svoj život Blaženoj Djevici Mariji. Toga dana sv. Misu je glazbeno animirao zbor mladih iz Gabela Polja.

Večernji program u subotu je bio zaista poseban. Prožet s puno pjesme, plesa, ali i vrlo dubokih životnih svjedočanstava. Večer je otvorio naš prvi gost Rafael Dropulić zvani Rafo koji je mladima podijelio iskustvo i svog prijašnjeg života, ali velike blagodati za dušu od kad Mu je predao svoj život. Istaknuo je važnost odlaska na sakrament Ispovijedi i ohrabrio je mlade.

Nakon njega svjedočilo je dvoje mladih karmelićana – s. Petra Mirjam Milotić i brat Ivan Pavao, koji su posvjedočili mladima pogotovo onaj ključni trenutak kada su se odlučili za duhovnih poziv.

Zatim su pravo osvježenje večeri donijeli Matijas i Dinko, naši reperi koji su nam za početak otpjevali prošlogodišnju Himnu AMEN, ali su odmah zatim izveli novi rap sastavljen samo za tu večer. Kratko su posvjedočili svoj život…svoja lutanja i traženja…ali poruka je bila jasna: „Nema instant rješenja.“

Zadnje svjedočanstvo imao je Matej Lovrić koji nam je došao iz zajednice Arka. Njegovo je svjedočanstvo ostavilo velik dojam na mlade zbog neobičnosti njegova puta, te zbog posebnog predanja Gospodinu u stvarno teškim situacijama.

Večer smo završili klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je pripremila grupa mladih iz Punta zajedno sa s. Andrejom.

I nedjelju, zadnji dan Karmelijade, započeli smo jutarnjom molitvom nakon koje je uslijedila kateheza oca Nikole Grizelja o strpljivosti i svetoj Tereziji Avilskoj. Započeo je svoju katehezu sa jednim znakovitim filmićem koji je prikazivao malenog medvjedića koji se penjao i stalno padao, ali se ipak popeo tamo gdje je htio. Istaknuo je kako se često dešava da ne vidimo napredak našeg truda, rada, a to ne znači da ga nema. Treba biti strpljiv jer to je uvjet za rast. Sv. Terezija Avilska je imala veliku muku jer je 20 godina bila u samostanu i nije osjećala da živi s Bogom i da raste u prijateljstvu s Njim. Bila je na rubu strpljivosti sa sobom, ali je ustrajala u molitvi. Otac Nikola je mlade izazvao s pitanjem: „A što vas muči?“ Netko želi rasti u svetosti, a muče ga slabosti, mlakost. Ta muka je u biti dobra i potrebna jer Bog uvijek oplođuje naš rad na sebi. Strpljivost sve postiže. Treba biti strpljiv sa sobom, ali i sa drugima jer je i dragi Bog strpljiv s nama.

Otac Nikola je strpljivost usporedio sa sportom u kojem kažu da je potrebno vježbati oko 10.000 sati kako bi postigli tehniku. Isto tako je i sa glazbom. Ali isto tako je i sa našim karakterom. Ne treba gubiti vjeru i nadu ako je teško. Samo treba biti strpljiv.

Za kraj našeg zajedničkog dijela, mlade sestre Karmelićanke BSI su pripremile kratak poučan igrokaz o krjepostima i bl. Mariji Tereziji od sv. Josipa koja je na jedan simpatičan način dijelila savjete kako se ona borila sa napastima i kako se trudila uz Božju pomoć birati put krjeposti. Mladi su bili oduševljeni izvedbom sestara.

Po završetku svega uputili smo se pješačeći prema Crkvi gdje smo slavili nedjeljnu sv. Misu u 12 sati zajedno sa župljanima i domaćinima. Euharistiju je predslavio otac Vinko Mamić, ravnatelj Prve katoličke osnovne škole. Na kraju sv. Mise mlade je srdačno pozdravio i župnik otac Antonio Ćirko, a u ime zajednice otac Stjepan je na svemu zahvalio. Na samom kraju s. Marija Dijana je najavila iduću lokaciju Karmelijade koja će se održati na Udbini od 11. do 13. lipnja 2020.

Nakon sv. Mise dočekao nas je fin miris roštilja koji je pripremila Obiteljska zajednica župe Remete. Ali taj roštilj nije bio samo fin po mirisu, nego i po ukusu. Mladi folkloraši iz Gabela Polja u narodnim su nošnjama otplesali trusu i linđu, a u kolo i pjesmu su se uključili i svi prisutni. Pred kraj se spontano pjevalo…mladi su htjeli produžiti zajedništvo i radost, no došlo je i vrijeme rastanka. Bilo je osmijeha, zagrljaja i pokoja suza uz veliku želju da se što prije opet svi sastanemo zajedno na slijedećoj Karmelijadi na Udbini.

Ovim putem još jednom zahvaljujemo svoj braći Karmelićanima na zaista lijepom gostoprimstvu, svim obiteljima koje su otvorile mladima svoje domove, ravnateljici i djelatnicima OŠ Bukovac koji su nam izišli u susret te ustupili dvoranu i prostore škole, svim sestrama Karmelićankama BSI koje su sebe ugradile u čitav program, mladim animatorima koji su se nesebično darivali, svim medijima koji su pratili ovo događanje, svakom molitelju i svakoj osobi koja je pomogla na bilo kakav način.

Hvala od srca dragom Bogu čiji je blagoslov počivao nad nama kroz cijelu pripremu i u dane Karmelijade. Hvala Mu na svakoj milosti koju je darovao svakoj mladoj osobi i molimo za naše mlade da se i dalje bore i kroče putem krjeposti koja vodi k svetosti.

s. Marija Dijana Mlinarić, Karmelićanka BSI

Izvor: Crkva na kamenu