MOSTAR – Da i petina studenata katoličke vjere Sveučilišta u Mostaru dođe na svečani početak akademske godine, ne bi mogli stati u katedralu Marije Majke Crkve. A ovako prirodoslovci, matematičari i glazbenici popunili su klupe na večernjoj Misi Zaziva Duha Svetoga, 13. listopada 2016. Dekan prof. Mario Vasilj s ostalim profesorima i studentima Prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti i prof. Lidija Vladić-Mandarić, pročelnica Studija glazbene umjetnosti s profesorima i studentima, sudjelovali su u sv. Misi u kojoj je na početku Akademski pjevački zbor, predvođen prof. Katjom Krolo-Šarac, zazvao sedam darova Duha Svetoga da u ovoj akademskoj godini svi rastu u mudrosti, razumu, znanju i savjetu, te jakosti, pobožnosti i bogobojaznosti.
Misno je slavlje predvodio biskup Ratko Perić, a koncelebriralo je više svećenika. Studenti su preuzeli misna čitanja i molitve vjernika, jedan student i studentica otpjevali su pripjevni psalam; nepromjenljive dijelove sv. Mise Zbor je pjevao na latinskom, a druge pjesme na hrvatskom jeziku. Prije završnoga blagoslova Prodekan je pozdravio skup i zahvalio biskupu uručujući mu jednu umjetničku sliku, a jedan je student iznio svoje svjedočanstvo.
I prošle godine iste su sveučilišne članice organizirale svečan početak akademske godine sv. Misom i zazivom Dođi, Duše Presveti u katedrali!
Neka Duh Božji lebdi nad Mostarom i njegovim Sveučilištem!
Biskup je održao prigodnu propovijed koju ovdje objavljujemo:
ODGOJ NAM JE SVIMA POTREBAN
Bogoljubni vjernici!
Sve vas srdačno pozdravljam, napose poštovanoga dekana, profesore i studente Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti kao i cijenjenu pročelnicu i ostale profesore i studente Studija glazbene umjetnosti pri Sveučilištu u Mostaru. I sve druge.
Iz ovoga dugog pozdrava – a još nisam spomenuo Akademski pjevački zbor – izvukao bih samo jedan pojam i zadržao se na njemu, a to je ono “odgojnih”, misli se znanosti. Kako je odrednica “odgojnih” znanosti dospjela u samo ime fakulteta? Koje su to odgojne znanosti? Iz naslova predmeta čitamo: Pedagogija, Predškolski odgoj, Edukacijska rehabilitacija i još pokoja.
Opasna riječ odgoj. Što vam se čini, i vama profesorima i studentima, hoće li se za koju godinu, pogotovo nakon što BiH uđe u zemaljski “eden” nazvan Europska unija, ako uđe, ta riječ odgoj i odgojnih znanosti, proširiti ili će se istisnuti i iz imena fakulteta i iz drugih škola? Sve su prilike da će se ispustiti i zamijeniti nekim drugim pojmom, kao što drugdje već čine: najprije tu riječ odgoj proglase neznanstvenom, pa je “stručno” vrate u “edukacijske”, a onda edukaciju ne tumače više kao odgoj, nego kao obrazovanje ili osposobljavanje. Kao što se uostalom Glazbeni odgoj zamijenio Glazbenom kulturom, a Likovni odgoj Likovnom kulturom. Zašto? Zato što je “odgoj” pogibeljna riječ za Novi prevratnički poredak koji se već godinama priprema i stvara ne samo u Europskoj uniji nego i u Ujedinjenim narodima. Bezbožan poredak. Protuprirodan poredak. Poredak koji je zamišljen da naglavačke okrene ovu naravnu stvarnost kakvu je Bog stvorio. Poredak zamišljen u glavi onoga koji želi ostvariti besmisao nad besmislom misleći: “da zemlju može učiniti plovnom a more prohodnim – toliko mu se uznijelo srce!” (2 Makabejska 5,21). Iz nekih društveno-demografskih svrha i motiva.
Dokazi? – Otvori ozbiljne studije i kritike o tome.[1]
A riječ odgoj vezana je uz čovjeka od kada je on ljudsko biće na ovoj kugli zemaljskoj. Samo se čovjeka odgaja, a sva druga bića kroti i dresira!
Čovjek se ne rađa odgojen, nego tek s mogućnostima da bude odgojen. Pravi odgoj donosi životnu sreću. Niste na fakultetu samo za to da vam se glava napuni znanošću, nego i srce karakterom i istinskom radošću!
Još je filozof Aristotel u IV. stoljeću prije Krista govorio za čovjeka s obzirom na odgoj da je, “kada je bez krjeposti, najbezbožniji i najdivljačniji i najgori u požudi spola i jela”.[2]
Zato sv. Ivan Zlatousti u IV. stoljeću poslije Krista reče da je odgoj “umijeće od kojega ne postoji veće”.[3]Evo, vi ste u službi toga veličanstvenog umijeća.
Roditeljski odgoj. Roditelji imaju urođeno, neotuđivo i neotklonjivo pravo odgajati svoju djecu i povjeriti ih komu oni žele, i koga oni ovlaste. Tu su dvije glavne subsidijarne ustanove – subsidijarna znači pomoćna u smislu da se drži svoje mjerodavnosti – a to su Crkva i država. Uza sve poštovanje prema njima, ističemo da muž i žena, otac i majka, ostaju glavni, najodgovorniji, da donesu novo biće na ovaj svijet i da ga dolično odgajaju.
To znači da roditelji imaju izvorno i nedodirljivo pravo da svoju djecu povjere Crkvi na kršćanski odgoj širi od onoga koji su im oni sami usadili u roditeljskom domu, ali imaju pravo dati svoju djecu i na ateistički odgoj i protukršćanski ako žele da im djeca budu tako odgojena.
Svaki pravi odgoj uključuje i onaj dio koji se odnosi na druge, tj. nije odgoj samo zato da čovjek uzraste do punine svojih mogućnosti, nego da s tim razvijenim plodovima i rezultatima bude koristan za društvo, da dadne svoj prinos zajednici u kojoj živi. Kakvu korist i kakav prinos?
Riječ educatio izvodi se od educo, educere, a to će reći izvođenje, na pr. naroda iz Egipta; izvlačenje, recimo, mača iz korica; izlaženje mladica iz stabla; rađanje djeteta od majke i tomu slično.
Latinski pojam educatio i sve izvedenice u europskim jezicima znači odgoj. Ta se riječ sve više dopunja riječju obrazovanje, a onda se sve više potiskuje odgoj i ostaje samo obrazovanje, koje je samo jedan vid odgoja. A riječ odgoj svodi se na neku vrstu bontona, koji može biti drukčiji u svakoj državi, kraju i u svakom selu.
Hrvatska natuknica odgoj dolazi od gojiti, što znači podupirati ljudsko biće u životu, podižući ga na noge. Tako postoje razni vidovi podupiranja takva bića u njegovu životnom razvoju: umni odgoj, tjelesni, estetski odgoj, ćudoredni, spolni, odgoj osjećaja, društveni, kršćanski, građanski, prometni, zdravstveni odgoj.
Ukratko rečeno: odgoj je
opredjeljenje razuma za istinu protiv izmišljotine i klevete;
opredjeljenje srca za dobrotu protiv zloće;
opredjeljenje očiju za ljepotu protiv ružnoće.
A nije lako ni jedno ni drugo ni treće, jer čovjek je po svojoj baštinjenoj naravi sklon grijehu, neredu, izopačenosti, tj. laži, zloći i ružnoći:
vidi istinu i pristaje uz nju pa opet laže sve u šesnaest;
vidi dobro i odobrava ga pa opet čini zlo da ne može više;
vidi ljepotu i oduševljen je njome pa opet se upušta u ružne misli, riječi i djela zaboravljajući svu ljepotu i ljudskih bića i cijele prirode. Upravo zato nije odgoj samo u pouci, primjeru i vježbi, nego i u primjerenoj pokori, ukoru, pa i pritvoru.
Rekosmo da su tri bitna elementa, odnosno talenta, osnovne vrijednosti, koje su u temelju zdrave filozofije i zdrava razuma. A to su istinito, dobro i lijepo – verum, bonum et pulchrum. Preneseno na naš ljudski kulturalni život, zar taj verum nije odgovor na temeljno pitanje: Zašto imamo razum? Gdje je istina? Koji je smisao našega postojanja? Zar taj bonum nije odgovor na naše traženje zašto od drugoga očekujemo da bude dobar, plemenit, pošten? A ja? Pulchrum zar nije odgovor na sve naše traženje radosti i zadovoljstva u raznim vrstama umjetnosti: glazbenoj, likovnoj, graditeljskoj, pjesničkoj, športskoj? Jasno, te su tri temeljne vrijednosti u biti Božja svojstva, pa se zato mogu u Bogu i zamjenjivati, tj. stajati jedna umjesto druge. A u nas su ljudi ta svojstva vrlo povezana.
Put, Istina i Život. Nije li to Gospodin Isus na najsavršeniji način formulirao, primjenjujući te tri vječne vrijednosti na sebe? On je i božanska Istina i Dobrota i Ljepota, odnosno Istina, Put i Život? (Iv 14,6). U njega je doista to troje jedno, savršeno: tko je od Istine, Njegov sluša glas; tko hoće ljepotu Života, On će mu je dati, i to u izobilju, zato se s neba i snizio i postao čovjekom; i tko hoće načina i Puta da dođe do Istine i Života, On je jedini Put i putokaz. Izvan njega spasa nema. Nitko ne dolazi Ocu osim po Njemu! Stoga izvan Krista nema ništa!
Dakako da su u vašim visokoškolskim pregnućima važne i prirodoslovne i matematičke znanosti i glazbena umijeća. Ali ni njih se ne može drugima predavati bez odgajalaštva. I to pravoga odgoja do neke dobi uzrasta i pravoga međuodgoja do groba, i to u sva tri smjera: istine, dobrote i ljepote.
Vi, nastavnici, nemojte se umoriti u odgajanju svojih studenata, alumna/odgajanika, koliko se god čini da su to već odrasle osobe! A vi, studenti, ponesite danas sa sobom misao da nema uspješna poučavanja drugih, za što se sada spremate, bez snažne odgojne sastavnice u vama samima i u vašem budućem poučavateljskom radu. Učitelj koji samo informira, a pri tom i ne formira – nije učitelj. Dobro reče ona učiteljica: može se biti vrlo obrazovan, a biti bezobrazan; a ne može se biti odgojen, i biti bezočan i drzak. To je kontradikcija. Odgojen i znači biti ne samo inteligentan, nego i dobar i divan. To se zove harmonija.
Prikazujem ovu sv. Misu za sve vas: da vaša akademska zajednica svake godine sve više i više milošću Božjom osnažena, novošću kandidata pomlađena i sposobnošću profesora odgojena: u Istini živi – vivat, u Dobroti raste – crescat, u Ljepoti cvate – floreat!
[1] Prognani odgoj (http://www.vjeraidjela.com/prognani-odgoj/, 3. X. 2016.) kao i Mjesto odgoja u Cjelovitoj uputničnoj reformi (http://www.vjeraidjela.com/mjesto-odgoja-u-cjelovitoj-uputnicnoj-reformi/, 8. X. 2016.).
[2] Aristotel, Politika, preveo Tomislav Ladan, Zagreb, 1988., str. 6.
[3] In Matthaeum, homilia 59.
Izvor: Crkva na kamenu/KIUM
