“Solidarnost s Južnim Sudanom” brine se za osobe koje umiru od gladi. Riječ je o organizaciji koja nastoji iskorijeniti patnje zemlje koja je tek postala svjesna tragedije rata.
U Južnom Sudanu četiri ženske i muške redovničke zajednice bore se za narod koji se osjeća zaboravljenim od svijeta.
– Narod nam često govori: Sjetite se da smo ovdje. Ne zaboravite da postojimo. Oni čak ne traže ni hranu ni novac, nego samo da se sjetimo da postoje. Mislim da je to naš najveći grijeh, da zaboravljamo na ljude koji su ondje. Oni nisu samo brojevi, oni su ljudi – rekla je sestra Yudith Pereira iz organizacije “Solidarnosti s Južnim Sudanom”.
Sestra Yudith vlastitim je očima vidjela kako Južnisudanci pate od kroničnog nedostatka hrane. Osim što imaju inflaciju od 1300 %, nemaju ni poljoprivrede ni gospodarskog razvitka. Ljudi su praznih želuca.
– Ima ljudi koji su izolirani, posebno za kišnih razdoblja, te jedu travu jer nemaju što drugo. Ljudi doista gladuju. Mi to gledamo. Sva djeca i mladi su gladni. Svi su jako mršavi. To je stanje velikog stresa i pritiska – sestra Yudith.
U državi koja je u kolapsu, u kojoj se vodi rati u kojem su počinjene brojne strahote, mrtvi se više ni ne broje. Svaki dan je sve više i više okrutan.
– Primili smo vijest da je policajac počinio samoubojstvo jer nije dobio plaću i djeca su mu gladovala. To su strašne priče, ali one su dio života ovdje – kazali su iz organizacije.
Međutim, ne popraviti to stanje bilo bi još gore. Redovnice poput s. Yudith i organizacije “Solidarnost s Južnim Sudanom”, ne prestaju se boriti za ovu zemlju. Znaju da su mir i napredak mogući i upravo to promiču svojim projektima. Unatoč njihovim naporima, pomoć koju daju, malena je s obzirom na razmjere uništenje.
Izvor: Crkva na kamenu/Laudato.hr
