RIM – U crkvi sv Ignacija, u četvrtak 1. listopada, na svečanom misnom slavlju, za đakone su zaređeni Damir Palić na naslov Riječke nadbiskupije, Jurica Raguž na naslov Trebinjsko-mrkanske biskupije, Ante Ćorić i Ante Čuić na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije, Ákos Farkas na naslov mađarske biskupije Vác, a za svećenika zaređen je Johannes Gold na naslov njemačke biskupije Trier.
Svečanom misnom slavlju u četvrtak, prethodila je svečana večernja u srijedu, 30. rujna, gdje su ređenici pred trierskim biskupom mons. Stephanom Ackermannom ispovjedili svoju vjeru.
Na svečanom misnom slavlju, koje je uslijedilo sutradan, uz biskupa zareditelja Ackermanna te rektora Zavoda Germanicum et Hungaricum p. Gernota Wissera SJ, bili su nazočni pomoćni biskupi…, veleposlanik Mađarske pri Svetoj Stolici Péter Kveck, generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. Mario Tomljanović, generalni vikar trierske biskupije mons. Tim Sturm, rektor Papinskog Zavoda sv. Jeronim don Marko Đurin, vicerektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa Split don Danko Kovačević, duhovnik Centralnog bogoslovnog sjemeništa Split don Mato Brečić, rektor Biskupskog sjemeništa u Trieru Thomas Hufschmidt, dekani Filozofskog i Teološkog fakulteta na Papinskom sveučilištu Gregoriana p. Johannes Stoffers SJ i p. Amaury Begasse de Dhaem SJ, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu don Ivan Bodrožić, gvardijan Međunardnog zavoda sv. Antuna u Rimu dr. sc. fra Miljenko Šteko OFM podtajnik dikasterija za biskupe mons. Ivan Kovač.
Ređenju su prisustvovale obitelji i prijatelji ređenika, koji su, došavši u velikom broju iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke i Mađarske bili posebna podrška kandidatima u ovome velikom danu.
Biskup Ackermann u propovijedi je, polazeći od evanđeoskoga odlomka koji su ređenici odabrali za svoje ređenje, podsjetio na trenutak u kojem Isus, neposredno prije svoje muke, učenicima pere noge, poučava ih i ostavlja im ono što je važno za njihovo buduće poslanje. Istaknuo je kako Isus čini i više od toga: moli za svoje učenike. Njegova molitva Ocu ne odnosi se samo na trenutak koji je pred njima, nego na cijelo njihovo buduće djelovanje jer ih šalje da nastave njegovo poslanje. U tom je kontekstu biskup ređenike pozvao da svoje služenje žive među ljudima i za ljude, ne odvojeni od njihove stvarnosti, nego spremni susresti konkretne osobe, upoznati njihove životne priče i dijeliti s njima svakodnevicu. Potaknuo ih je da marljivo čitaju Božju riječ i nesebično slijede Gospodina prema onome što im prenosi Evanđelje.
Posebno se zaustavio na Isusovoj molitvi: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu.“ Podsjetio je pritom na Mojsija pred gorućim grmom, kojemu se Bog objavljuje imenom „Ja jesam“, pokazujući da nije Bog kojemu čovjek daje ime, nego živi Bog koji sam sebe objavljuje čovjeku. Isus Boga naziva Ocem i upravo njemu povjerava svoje učenike, moleći da ostanu u zajedništvu s njim. Biskup je tu molitvu povezao i s poslanjem ređenika, naglašavajući važnost trajne povezanosti s Bogom iz koje treba proizlaziti njihovo služenje.
Osvrnuo se potom na Isusovu molitvu za posvećenje učenika u istini: „Tvoja je riječ istina.“ Ređenike je potaknuo da budu ljudi koji slušaju Božju riječ i ne oglušuju se na nju, nego joj dopuštaju da usmjerava njihov život i službu. Podsjetio je i na Isusove riječi: „Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta“, naglasivši kako učenici ne mogu biti sol zemlje i svjetlo svijeta ako su izdvojeni iz vremena i društva u kojem žive. Pozvani su živjeti upravo u svijetu i vremenu u koje su poslani, preuzeti svoje poslanje među ljudima, ali pritom ne dopustiti da ih oblikuju mjerila koja nisu u skladu s Evanđeljem. U tome se, istaknuo je, mogu pouzdati u Kristovu molitvu Ocu da ih čuva i posveti u istini. Svoje je poticaje povezao i s radošću na koju su pozvani, naglašavajući da njihovo buduće služenje treba izrastati iz zajedništva s Kristom i vjernosti njegovoj riječi.
Nakon propovijedi kandidati su dali svoja obećanja, a potom se prostrli pred oltarom dok su se pjevale litanije Svih svetih. Uslijedio je središnji dio obreda ređenja, tijekom kojega je biskup Ackermann polaganjem ruku i posvetnom molitvom podijelio sakrament svetoga reda, najprije kandidatima za đakonat, a potom kandidatu za prezbiterat. Novozaređeni đakoni zatim su odjenuli štolu preko lijevoga ramena i dalmatiku te iz ruku biskupa primili evanđelistar kao znak službe naviještanja Radosne vijesti. Novozaređeni svećenik odjenuo je misnicu, a nakon pomazanja ruku primio je kruh i vino, „darove svetoga naroda koji se imaju prinijeti Bogu“. Nakon izmjene cjelova mira novozaređeni su pristupili oltaru te nastavili sudjelovati u euharistijskom slavlju prvi put u službi za koju su zaređeni. Prije svečanog blagoslova himnom „Tebe Boga hvalimo“ narod okupljen na ovo slavlje dao je čast i hvalu Trojedinom Bogu, a potom je uslijedilo i zajedničko fotografiranje.
Nakon mise kandidati su svečanim ručkom u Zavodu Germanicum et Hungaricum proslavili ovaj veliki dan za stolom u društvu svojih obitelji i prijatelja.
Izvor: Crkva na kamenu/https://smn.hr/
