Federico Lombardi o djelovanju pape Franje u povodu treće obljetnice pontifikata

Foto: www.flickr.com

U nedjelju 13. ožujka navršavaju se tri godine od izbora Jorgea Marija Bergoglia na Petrovu stolicu. I ta treća godina papinstva, započeta navještajem Jubileja milosrđa, 13. ožujka prošle godine, bila je vrlo intenzivna i bogata vrlo važnim događajima ne samo za život Crkve. Isusovac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, osvrnuo se na to razdoblje, uzimajući u obzir i izazove s kojima se papa Franjo suočava u ovom trenutku, izvještava Radio Vatikan.
Imam osjećaj da sve više raste Papin ugled učitelja čovječanstva, Crkve i čovječanstva, i to u općem smislu. Tijekom protekle godine Papa je dotaknuo praktički sve kontinente, osim Oceanije. On govori o temama mira i rata, koje se uistinu tiču svih ljudi; govori o važnim temama današnjih društava u kontekstu globalizacije, o “kulturi odbacivanja”, o pravednosti i solidarnosti. U enciklici “Laudato si'” posebno je uspio dati cjelokupno viđenje hitnih i vrlo važnih pitanja o današnjem i budućem životu ljudskoga roda. Čini mi se da ljudi u papi Franji vide osobu koja pomaže pronaći orijentaciju, poruke na koje se mogu osloniti u situaciji koja je – s različitih vidika – vrlo nesigurna, napomenuo je Lombardi te istaknuo: “On je stoga vjerodostojni vođa, vjerodostojni učitelj koji, obavljajući svoju službu, koja je posebno vjerska i moralna, daje djelotvornu pomoć; slušaju ga moćnici našeg planeta. A moćnici i siromasi jednako su važni i potrebni na putu ljudskoga roda prema budućnosti”.
Tema navještaja Božje ljubavi, navještaja nazočnosti i blizine Božje, sadržane u toj posebnoj riječi “milosrđe”, obilježje je poruke i službe koju papa Franjo pruža čovječanstvu, i to od samoga početka papinstva. I pronašao je, možemo reći, taj novi i originalni oblik Jubileja, koji je raširen u cijelom svijetu, dodao je o. Lombardi te objasnio kako nije riječ o centraliziranom Jubileju; Rim je tu kao naravno srce u hodu Crkve, ali Božje se milosrđe može susresti prolazeći kroz vrata koja se nalaze na svim mjestima u svijetu. Poziv na materijalna i duhovna djela milosrđa čine konkretnom pozornost prema siromašnima, prema periferijama, prema odbačenim i marginaliziranim ljudima, kojima Papa uvijek posvećuje pozornost jer su oni u središtu pozornosti Krista i Evanđelja. Jubilejom milosrđa stoga smo ušli u duhovno središte ovoga papinstva, istaknuo je Lombardi.
Osvrćući se na reformu koju Papa provodi s pouzdanjem, napomenuo da je reforma trajna zadaća Crkve, a Papa, budući da je došao s kraja svijeta, odnosno iz jedne nove perspektive, posebno je sposoban za uočavanje i razumijevanje očekivanja od obnove Crkve i njezinih upravljačkih struktura u službi općega poslanja, kao i za hod u susret potrebama Crkve u raznim krajevima svijeta. To je zadaća za koju Papa zna da su mu je povjerili i kardinali, kad su ga izabrali za papu, primijetio je Lombardi te dodao da tu zadaću Papa izvršava u stalnom traženju poslušnosti Duhu Svetomu koji ga vodi da se, malo po malo, suočava s problemima, i to s pouzdanjem, nadom, i u velikoj slobodi. Sinode su karakteristične po tom obilježju i činjenica da se na sinodi razgovaralo o tako važnoj temi kao što je obitelj, objašnjava upravo tu želju da se s pouzdanjem i hrabro ide u srž velikih pastoralnih pitanja iz kršćanskoga života, ostvarenoga u svakodnevici, prepuštajući se pitanjima koja nam nameće današnje vrijeme, ali uvijek uz vodstvo Evanđelja.
Na novinarovu primjedbu da, unatoč velikoj Papinoj popularnosti, nije nedostajalo ni kritika, Lombardi je kazao da je to normalno jer, hod novim terenom, i nastojanje da se odgovori na hitna pitanja koja postavlja svijet koji se mijenja, izaziva zabrinutost, zebnju, nesigurnost; ide se, naime, prostorom koji je s više vidika nepoznat. Zbog toga hrabro djelovanje, oslanjajući se na vjeru i nadu, u uvjerenju da Duh Sveti prati Crkvu u ostvarivanju Božje volje u novom vremenu, nije tako jednostavno, napomenuo je Lombardi, dodajući da je papa Franjo zacijelo učitelj koji nas vodi hrabro i realno.
Iskustva, geste i prizori koji se Lombardija najviše doimaju i koje smatra karakterističnima u papinstvu pape Franje, dio su njegove pozornosti prema bolesnima, njegovi zagrljaji s ljudima koji trpe. Činjenica da Papa zna svoju blizinu izraziti na tako konkretan, tako slobodan način, pa i tjelesnim gestama, znak je koji očituje Božju blizinu. To su geste koje govore doista čitavom čovječanstvu, i koje u nama pobuđuju ganuće. Zbog toga smo mu krajnje zahvalni, zaključio je o. Lombardi.

Izvor: Crkva na kamenu/RV