Čežnja hrvatskoga naroda za samostalnom državom stoljećima je ostajala nedosanjani san. Onda se dogodio neuspjeli pokušaj stvaranja Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine. Kriva politika i krivi ljudi u krivo vrijeme na krivome mjestu. Nakon apokaliptičkoga kraja 1945. godine, Hrvati su čekali još nekoliko desetljeća da im se ukaže prilika stvaranja samostalne države. I dočekali su. Znamo, sve je to išlo uza strahovite žrtve u Domovinskom ratu. Ipak, usprkos svemu i napose usprkos tomu što je bila “neželjeno čedo” ne samo mnogim čimbenicima u svijetu nego i strahovito jakim i opasnim strujama u hrvatskom društvu, stvorena je neovisna država Hrvatska. Ne treba se zavaravati, ti svjetski čimbenici ni danas se ne mire s postojanjem samostalne hrvatske države, iako im to pitanje nije nekakav prioritet. Imaju oni i mnogo važnijih pitanja i problema. Međutim, neprijatelji hrvatske države koji nose hrvatsku putovnicu predstavljaju najopasniju prijetnju toj državi. Pokušavaju je uništiti na razne načine. Svoju omiljenu Jugu nikada ne će prežaliti. Poprilično je jasno tko su, koga predstavljaju i tko su im nalogodavci. U svojoj malodušnosti rekoh: pa jači su od države. Država im ne može ništa. Ne samo da nitko od njih nije završio u zatvoru, nego nitko nije kažnjen ni najobičnijom kaznom. Gotovo nevjerojatno!
Nije to skupina huligana i bandita kako ih se obično predstavlja kada naprave neki nered. Zar je skupina bandita minirala židovski spomenik u Zagrebu? Nipošto! Iza toga terorističkoga čina stajao je KOS (Kontra-obavještajna služba) i UDB-a (Uprava državne bezbednosti [srpski jezik]). Prema tomu plan rušenja hrvatske države nikada nije nestao, on je konstantno aktualan, a njegovi protagonisti uporni su i djelatni. Uz već spomenute dvije zloglasne komunističke obavještajne službe tu su još: SKOJ (Savez komunističke omladine Jugoslavije), ORJUNA (Organizacija jugoslavenskih nacionalista), a jednim imenom možemo ih nazvati “crvene brigade”. To su oni koji “isušuju nogometnu močvaru”, koji tijekom ljeta pale hrvatsko priobalje kako bi otjerali turiste, koji obećavaju “pakao”, koji crtaju kukasti križ po stadionima. Skrivaju se iza nekakvih “navijačkih skupina”, a zapravo to su pravi teroristi koji čine razne diverzije za destabilizaciju hrvatske države. Zato, nije istina da su jučer u Francuskoj “navijači prekinuli utakmicu”. Navijači se vesele uspjesima hrvatske reprezentacije kako po francuskim ulicama i stadionima, tako i diljem svijeta, a banditi i teroristi, koji su “udarna igla” onih opskurnih likova kojima smeta i pjesma “Lijepa li si”, nisu nikakvi navijači, nego razbijači i hrvatske države i svih njezinih vrijednosti.
Zašto je hrvatska država dovedena u ovu situaciju? Zato što se od početka nije obračunala s antihrvatskim elementom u svojim njedrima. Dugo vremena mislilo se da je za taj projekt “čišćenja” prerano, a sada se već govori da je prekasno. Međutim, niti je onda bilo prerano, a niti je sada prekasno. Ovo je sada poprimilo razmjere apokalipse hrvatske države. Zato, sve se domoljubne snage trebaju udružiti i žestoko odgovoriti svim državnim neprijateljima. Na žalost, nisu to omanje skupine “navijača”, njihovi mozgovi negdje su izvan njihova tijela. To su oni koji svima osim svojima “obećavaju pakao”, to su oni koji blate i difamiraju hrvatsku državu po parlamentima drugih država, to su oni koji hodaju k svojim prijateljima po svijetu i govore im o nekakvu fašisoidnom hrvatskom društvu. To je ta otrovnica komunistička zmija koja nije uništena u Domovinskom ratu i neposredno nakon njega (a tada je trebala biti uništena), te danas sve više diže glavu. Budimo svjesni, nisu to obični provokatori, to je puno opasnija, dobro umrežena snaga koju treba shvatiti veoma ozbiljno i prema njoj tako se postaviti. Vremena za čekanje više nema! U ovoj situaciji kada je Država na koljenima, i mi trebamo na koljena i moliti se za život i sreću naše Domovine.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
