Sudski spisi crkvenih osoba nakon Drugoga svjetskog rata (Prvi dio)

Foto: Kamenjar.com

Uvod

Došavši do podataka iz Upisnika Okružnoga suda u Mostaru u svezi suđenja svećenicima, časnim sestrama i još nekim osobama čije je suđenje vezano uz crkvene osobe, učinilo nam se uputnim objaviti te spise u izvornom obliku, pa i s pisaćim pogrješkama koje se u tim materijalima nalaze. Napominjemo, ovo je samo dio stradalih svećenika i časnih sestara u Hercegovini, jer su mnogi bili suđeni i izdržavali kazne po raznim kazamatima poslijeratne komunističke Jugoslavije, a neki su ubijeni i bez ikakva formalnog suđenja. Do sada je objavljeno više popisa s osnovnim podatcima stradalih svećenika,[1] ali najčešće nisu objavljivane pojedinosti u svezi njihovih suđenja. O nekim od tih svećenika objavljene su zasebne monografije, ali nerijetko ni tamo nije doslovno citiran sudski spis. Osim zanimljivih a često i bizarnih stvari koje se mogu pročitati u tim spisima, vrijedno je uočiti najčešće razloge optužbi i osuda pojedinih svećenika i časnih sestara kao i visinu kazne za ta “nedjela”. Ovdje izdvajamo nekoliko primjera koji će jasno pokazati o kakvim se optužbama i osudama tu radilo. Odmah upada u oči da komunističke vlasti Crkvu, a onda i njezine službenike, uopće nisu priznavale kao činjenicu. Ovo potvrđuju navodi iz optužnica gdje se gotovo redovito navodi da je dotični svećenik “bez imetka, slobodne profesije i neoženjen”, a slično i za časne sestre. Isto tako ne uvažavaju se redovnička imena pa se kaže tzv. “fra Ivo” ili za časnu sestru tzv. “Lea”.

Priča su za sebe razlozi optužbi i visina kazne. U jednoj od njih kaže se da je optuženi i osuđeni svećenik nagovorio jednu malodobnicu da posti i da se moli, te da će joj se prikazati Gospa. U istom tom spisu Gospu pišu malim slovom, a u jednom drugom spisu čak je stavljaju i u navodnike. Po ovoj optužnici dotični je svećenik dobio tri godine lišenja slobode s prinudnim radom i dvije godine gubitka građanskih prava. Na drugom mjestu nalazimo kaznu od dvije i pol godine lišenja slobode s prinudnim radom zbog toga što je rekao da bi bolje bilo da Trst pripada Italiji, da ovaj poredak ne će dugo ostati, te da je narodna vlast neprijateljski nastrojena prema Katoličkoj Crkvi. Često je presuda izricana zbog optužbe da je dotični znao za neke osobe koje su planirale pobjeći u inozemstvo, a to nije prijavio “narodnim vlastima”. Jedna od najapsurdnijih osuda jest ona na šest godina robije što je govorio da će Amerikanci pomoću atomske energije zadobiti dominaciju u cijelom svijetu. Na žalbu tužitelja kazna je u ovom predmetu povećana na sedam i pol godina. Čak su pojedine optužnice i osude bile zbog toga što je svećenik ispovijedao neprijatelje režima i to nije dojavio “narodnim vlastima”. Zatim slijede optužnice zbog toga što je dotični kupovao zlatni novac i stranu valutu, a časna sestra je osuđena na godinu dana zato što je pričala “razne viceve”. Žalbe osuđenih i njihove rodbine gotovo redovito bile su odbijene, a žalbe tužitelja gotovo redovito uvažavane su i time bi kazna bivala povećana.

Osnovni podatci optuženika i osuđenika

Izvod iz: Imenik za kaznene stvari 1945.

Ime: Fra Leo Petrović

Upisnik Ko: 56/45.

[Upisan samo u Upisnik, predmet i detaljni upisnik odneseni su iz Okružnoga suda. Iako je pripadao skupini svećenika koji nisu simpatizirali vlast Nezavisne Države Hrvatske, o čemu je bilo upoznato i najviše partizansko rukovodstvo u Hercegovini, nakon što su partizani ušli u Mostar, sa skupinom franjevaca bio je likvidiran. Osim franjevaca, samovoljne skupine partizana prilikom ulaska u Mostar još su likvidirali na desetke nedužnih ljudi. Odmah upada u oči što uz ime fra Leona Petrovića u Upisniku ne stoji ništa, iako je u vrijeme kad je Upisnik rađen fra Leon već bio ubijen.]

 

Red. br.: Ko 196/46.

Dan prijeme: 7. V. 1946.

Optužnicu podnio: Javni tužilac, K: 1788/45.

Ime: Penavić fra Inocent, p. Ivana

Dan pretresa: 22. V. 1946.

Osuđen za krivično djelo: Čl. 9. tač. 13 Zakona o kriv. djelima protiv naroda i države.

Glavna kazna: Kazna lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 18 mjeseci.

Žalba: optuženi 28. V. 1946. g. – Vrhovni sud 20. VI. 1946., Kžv: 733/46. Žalba odbačena.

Presuda uručena: Ministarstvu unutrašnjih djela Sarajevo, 13. VII. 1946. g., radi izvršenja kazne.

 

Red. br.: Ko: 246/46.

Dan prijema: 21. V. 1946.

Optužnicu predao: Javni tužilac, K. 940/45.

Ime: Ivanković fra Nikola, p. Marka

Dan pretresa: 26. VI. i 5. VIII. 1946. g.

Pritvor trajao: od 1. IX. 1945. g.

Glavna kazna: Presudom od 5. VIII. 1946. g. osuđen na kaznu lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od sedam godina i gubitak pol. i građ. prava za pet godina.

Presuda uručena: Ministarstvu unutrašnjih djela Sarajevo, 8. IX. 1946. g. radi izvršenja kazne.

 

Red. br.: Ko: 572/46.

Dan prijema: 27. XI. 1946. g.

Optužnicu podnio: Javni tužilac, I:1156

Ime: Nuić fra Viktor, pok. Mate

Dan pretresa: 18. III. 1947.

Rješenje bez pretresa: Postupak obustavljen 29. IX. 1947. g. na predlog jav. tuž.

[1] Jedan od tih popisa nalazi se i na web stranici Hercegovačke franjevačke provincije (www. franjevci.info), a u biti to su podatci koje je objavio Žarko Ilić u Kršnom zavičaju, br. 31, Humac, 1998., str. 135-143 i Robert Jolić – Gabrijel Mioč – Marija Vukadin (prir.), Fra Ferdo Vlašić – vizionar i patnik, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2005., str. 102-113.

(Nastavak slijedi)